Odgajanje je zahtjevna zadaća. Shvatio je to dobro i pisac Poslanice Hebrejima kada kaže: »Isprva se čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.« Tek po svršetku odgoja mogu se vidjeti dobrobiti odgojnih principa.
Odgoj je proces, stalna zadaća da se izgradi kvalitetna osoba. Budući da je proces, zahtijeva upornost onoga koji odgaja, ali i odgojenika. Obostrana je to zadaća u kojoj se ponekad i razdvoje ruke zajedništva. Nije ništa neobično da je stoga pisac poslanice zaključio kako odgajanje donosi ponajprije žalost. Žalostan je onaj koji odgaja kada vidi da ga se ne sluša ili ako njegove riječi ne dopiru do odgojenika. S druge strane odgojenik misli da se nad njim vrši nekakav teror pa sve više kreće vlastitim putom bez previše promišljanja. Dok roditelj dijete usmjerava prema trajnim vrjednotama, dok ga uči poštenju, marljivu radu, ustrajnosti, s druge strane dobiva šamar videći u društvu toliko bezakonja, varanja, podmićivanja. Čini se da je sav odgoj za vrjednote nekako suvišan, u svakom odgojitelju, pa tako i roditelju, pobudit će žalost: »Gdje sam pogriješio?« Roditelji su zbunjeni. Djeca sve nezadovoljnija. Nastavlja pisac dalje: »Ali onima koji su njime uvježbani…« Nakon jednoga »ali« uslijedit će obrat! Odgajanje odjednom postaje radost, veselje nad učinjenim pomakom.
Po odgoju dijete uči vladati nad sobom. Dijete bi baš danas bilo najbolje kad ništa ne bi radilo, cijeli dan sjedilo za pametnim telefonom, prelomljenoga vrata i skvrčenih prstiju, ali taj roditelj, koji vidi svoje dijete kako ispunjava vlastitu mlitavu volju, što više sliči na nevolju, brzo prekida svoj posao, podiže ga iz bespuća ispraznosti i daje mu novi dnevni zadatak. Možda će to biti nekakav kućanski posao, možda kupnja namirnica, možda priprema za početak nove školske godine, bilo što će biti bolje od isprazne trenutačne volje njegova djeteta. Bez odgoja uči se komociji, bez odgoja ne postoji želja za drugoga, bez odgoja nema spoznavanja žrtve. Ti maleni koraci običnoga odgoja s vremenom krote sebičnu volju i uče suživotu sa stvarnim situacijama.
I kako je čovjek uvježban tim čarobnim odgojem? Odgojen čovjek nije više mlitav u svojim zadaćama. Nema drame nad svakodnevnim brigama. Nema tu neprestanoga gunđanja nad poslovima koje treba odraditi, nego se, kako kaže pisac poslanice, »usprave koljena klecava« i započne raditi. Kažu da svijet ponovno ulazi u financijsku krizu. Koliki će uspavani u svojoj komociji sada samo slegnuti ramenima bez brige i pameti? Javit će se problem kako se nositi s nečim čega više ne će biti u izobilju. I tu nastupa odgoj! Odgojen čovjek, kao i čovjek koji je vjernik, zna da vrijeme oskudice može biti plodonosno vrijeme kao što je i vrijeme korizme.
Ivan Zlatousti je protumačio te retke Poslanice Hebrejima u istoimenoj propovijedi: »Oni koji piju gorke lijekove, prvo se podvrgnu nekoj neugodnosti, a potom osjete korist. Odgajanje na koje on misli nije teško, ali se tako čini. Ono je vježba koja sportaša čini snažnim i nepobjedivim u borbama. Kao što je i kora drveća gotovo lišena svake kvalitete i gruba je, ima slatke plodove. Ako je odgoj iz ljubavi i završava dobrim rezultatom, zašto ste obeshrabreni?«
Kršćanin u odgoju pronalazi put prema susretu s Bogom. Odgoj za molitvu, za zapovijedi, za dobra djela postaje put prema svetijemu načinu života. Što bi se dogodilo da se prema Bogu, a tako i prema ljudima, čovjek ponaša po nekakvu osobnom hiru? Unijelo bi se u život samo nepovjerenje koje bi rezultiralo sukobima. Ali po odgoju, po traženju onoga što je plemenito, unose se u život vrjednote koje ne prolaze, koje zaista donose radost na kraju puta. Svaki vjernik u svojem tijelu osjeća protivljenje jer bi nedjeljom radije duže spavao negoli otišao na misu. No po takvu malenom napretku, kada se suzbijaju vlastite komocije, uči se da odgoj nad vlastitim tijelom, a tako i nad djecom, donosi korisne plodove. Svakoga dana tim malenim koracima odgoja ni jedna zapreka, ni jedna kriza, ni jedan sukob, ni jedan poraz više nije nesavladiv. Odgoj postaje trnovit put do pobjede.
Gospodine, koji nam po djelima odgoja otvaraš priliku da se nađemo s Tobom
jer nas želiš kao izgrađene osobe da Te naviještamo drugima, unesi u nas upornost da na žalosnim trenutcima ustezanja u komociji možemo
nastaviti put prema Tebi u vijeke vjekova. Amen.
