Ruska agresija na Ukrajinu mnogima je dala dodatne razloge da se, u pokušaju razumijevanja uzroka krize na istoku Europe, vrate srednjoškolskoj lektiri i romanima Fjodora Dostojevskoga. Drugima je pak kršenje prava suverene države izazvalo opći zazor prema svemu ruskomu, pa tako i ruskoj kulturi.
Projekt »Obitelj i mediji« djela velikoga pisca aktualizirao je iz drugačije perspektive – odgojnoga i obrazovnoga potencijala na tragu kršćanskoga morala.
Narativ kojim se koristi Dostojevski, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«, s jedne je strane protkan dubokim kršćanskim porukama, a s druge se strane ne osjeti prizvuk moraliziranja. Nadalje, opus ruskoga književnika može biti i protuodgovor na zavodljive ponude modernih ideologija te nihilističkih shvaćanja uloge pojedinca u društvu. »Dostojevski nije bio teolog niti je to htio postati, no ispravno je njegove romane u prenesenom značenju nazvati teološkim djelima jer se u njima on neprestano bavi odnosom čovjeka i Boga«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«. »Zločin i kazna« i »Braća Karamazovi« nose duboku etičku poruku. »U tim romanima većina narativa ne sastoji se od akcija, nego od promišljanja, često prožetih tjeskobom, usamljenošću i očajem. U oba romana istaknut je odnos između likova i Boga, koji se razrađuju kroz pitanje savjesti, koja je uvijek u središtu i koja je ključni segment fabule«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«. Svaki susret s književnim djelom, napominju iz europskoga projekta, znači nanovo proživjeti misterij, »eksperiment« s proživljavanjem »šire priče koja odjekuje u životu svakoga ljudskoga bića«. »U našem suvremenom društvu, ranjenu široko prisutnim nihilizmom, čitanje Dostojevskoga izaziva fascinaciju, a može biti i dragocjeno sredstvo i vodič u odgoju i obrazovanju adolescenata. Za upoznavanje dubina ljudske duše i razumijevanje naših kriza riječ je o nezamjenjivim djelima«, zaključuju iz »Obitelji i medija«.
