Dok se danas često govori o Božjoj volji te pod tim nekada potiho pokušavaju uvesti vlastiti sebični ciljevi, apostol Pavao govori u Poslanici Rimljanima: »Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.«
Puna su usta raznih duhovnika o Božjoj volji. Tumače oni pomoću nje i duhovne pozive, stremljenja na nove poslove, nadahnuća, ljudske padove, ogrezlosti u loše navike. Sve može postati put za Božju volju. Olako se govori o Božjoj volji. Apostol Pavao ne boji se imenovati što je potrebno da bi se uopće razumjela Božja volja. Prvo kaže: »Ne suobličujte se ovomu svijetu!« Onaj, dakle, tko želi dospjeti do Božje volje, ne će se suobličiti svijetu. Ne će biti pod njegovim utjecajem, ne će tražiti zemaljske stvari, ne će tražiti svoju ugodu ni svoj probitak, niti da bude hvaljen, ni svoje ciljeve, niti da mu bude lakše, niti da bi se ljudima svidio. Nije li to veliko iskušenje? Ne suobličavati se svijetu nije samo plivanje protiv struje, kao da bi to bilo kontriranje svemu što se u svijetu čini, nipošto. Ono je put prema drugomu dijelu apostolove rečenice jer nastavlja: »Preobrazujte se obnavljanjem svoje pameti.« Onaj tko se ne želi suobličiti sa svijetom, taj će pokušati preobraziti svoju pamet. To je nov način razmišljanja, kao što je Krist živio – tražio je dobro za svoje bližnje, a sam se predao do kraja. Nije to nešto što je ugodno. Tko čisti svoje misli, pogled na život, planove za dalje, toga čeka puno rada na sebi. Obnavljati pamet teže je negoli je graditi ispočetka. Ispravljaju se navike koje su loše, traži se mišljenje drugih, suočava se s vlastitim slabostima. Bolno je raditi na sebi.
Koliko je samo težak put da bi se govorilo o Božjoj volji! Nije ona plod pobožnih duhovnih vježba u trajanju od nekoliko dana kada se pokušaju posložiti vlastite misli. Ne može ju se omeđiti u nekoliko dana intenzivnoga razmišljanja. Ona je stalni rad na sebi da se postane sličniji Kristu. Nije nešto statično što se postiže jednim odlaskom na hodočašće niti se doživljava prosvjetljenjem po »životnoj« ispovijedi, nego je stalna borba da se ukrote porivi koji strmoglavljuju. Božja volja postaje i kada čovjek pomaže bližnjemu znajući da ne će dobiti pohvalu, i oni teški dani kada djecu uči da ne će biti u svemu najuspješnija jer ih želi odgojiti kao snažne ljude koji će se moći nositi s porazom, ali i one bolne spoznaje da je u život unio previše loših osobina kojih će se teško odjednom riješiti pa su mu potrebne godine da ne odustane.
Ivan Zlatousti pronalazi gdje se nalazi volja Božja. Pavlov redak tumači: »A tko, može se reći, ne zna što je korisno i što je volja Božja? Oni koji su zaluđeni stvarima ovoga svijeta, oni koji bogatstvo smatraju stvari koja pobuđuje zavist, a omalovažavaju siromaštvo, koji slijede moć, zjape za vanjskom slavom, koji se smatraju velikim ljudima dok grade velike kuće i kupuju skupe grobnice, drže stada slugu. Takvi ne znaju što je korisno za njih niti što je volja Božja. Bog hoće ono što je za nas korisno. Što su onda stvari koje Bog želi? Živjeti u siromaštvu, u poniznosti uma, u preziru slave; u uzdržljivosti, a ne u ugađanju.«
Kršćanin će onda Božju volju za svoj život pronaći u putu askeze koja se najviše sastoji upravo u odricanju. Dragovoljno se odricati strasti, stalnoga ugađanja sebi, vlastitim prohtjevima, željama koje dovode do osobne ugode. Nije li to ono što je zapravo najteže? Lako je o volji Božjoj govoriti na putu vlastitih planova. Kada sve ide prema zacrtanomu cilju, čovjek brzo i Boga pronađe u tome. Ali, ako odluke traže odricanje, promjenu ponašanja, rast u vjeri, pa čak i opraštanje onima koji su nanijeli zlo? Tada nastupa gunđanje, brzo se o Božjoj volji prestane govoriti. Čovjek gunđa nakon ispovijedi jer je čuo nešto što mu nije po volji, gunđa nakon misa jer mu propovijed nije bila zabavna, gunđa u crkvi jer mu se ne sviđaju ljudi koji u nju dolaze. Kada umjesto svakoga prigovaranja vjernik pokuša prvo sebe mijenjati, može početi govoriti o Božjoj volji. Nije Božja volja ispunjavanje vlastitih prohtjeva, nego traženje onoga što je »Bogu milo, savršeno«, kako bi to rekao apostol Pavao.
Gospodine, nemoj nam dopustiti da Tvoju volju zloupotrebljavamo za
vlastite prohtjeve, nego nam daruj dovoljno razboritosti da pronalazimo
što je Tebi milo jer će nam upravo takvo ponašanje donijeti radost za život
vječni u vijeke vjekova. Amen.
