Budnost i vjernost dvije su krjeposti ili savršenosti u kršćanstvu. Budnost izvire iz mudrosti, a vjernost je plod Duha Svetoga. Posebno su zastupljene kad je govor o Kristovu slavnom dolasku ili paruziji. Nitko ne zna kad će proslavljeni Krist nastupiti kao sveopći sudac. Zato je potrebna budnost i vjernost uskrsnulomu Kristu. Usporedba kraljevstva nebeskoga s deset djevica hoće upravo to reći: potrebna je neprekidna budnost i vjernost. Deset djevica slika je cijeloga svijeta, uključujući i današnji. Ulje je čovjekovo djelovanje, to su njegova dobra djela. Čekanje zaručnika čovjekovo je življenje s Kristom ili bez njega. Zaručnik je čovjekov Gospodin, Isus Krist koji dolazi. Cilj treba postići. Nije svatko mudar tko je pošao, nego je mudar tko stigne na cilj. Ne samo poći s Kristom, nego stići s Kristom, to je mudrost. U Knjizi Mudrosti piše da mudrost »nalaze oni koji je traže«, »i pojavljuje im se dobrohotno na stazama«. Pet mudrih djevica priznaje svoje neznanje. One računaju s Bogom. Zato uzimaju rezervno ulje jer ne znaju kad će zaručnik doći. Zato ih zaručnik nije iznenadio. Drugih pet nije ludo po tijelu, nego po svom djelovanju. Nisu računale s Bogom. Mislile su da znaju sve. Mislile su da znaju kad dolazi zaručnik. Prevarile su se. Nestalo je ulja. Vrata su se zatvorila. Tako to uvijek ispadne onomu tko ne računa s Bogom u životu. Prevari se na kraju. To je ulje u djelovanju Duha Svetoga. Tko ne dopušta Duhu Svetomu da djeluje, otići će ukrivo. Takvi se uzdaju u ljudsku mudrost i pamet, a ljudsko je samo do groba.
Mudrost od Boga dar je za čovjeka. Prva je od sedam darova Duha Svetoga. Po mudrosti se sagledava sve pod vidom vječnosti i posljednjih stvari za čovjeka. Središte života treba biti Božja mudrost. Traži li suvremeni čovjek Božju mudrost koja je izvor života i vječnosti, kako donosi Knjiga Mudrosti: »Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir i koji si sazdao čovjeka mudrošću svojom. (…) S tobom je mudrost, koja zna djela tvoja, koja je bila nazočna kad si stvarao svijet.« S Božjom mudrošću bit će sigurna i vječnost u radosti. Božja »mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže«. S Božjom mudrošću čovjek može biti i spreman na polazak u vječni život. Mnogi su ljudi često opterećeni sporednim stvarima i ne mogu misliti o smrti. Na razglednici je bio crtež s nekoliko motiva i s natpisima: »Dijete u igri: premlado da bi mislilo na Boga; Učenik: previše zatrpan knjigama; Ljubavni par: previše zaljubljeni da bi još na Boga mislili; Činovnik: previše zabrinut da bi mogao misliti o Bogu; Grob i križ: prekasno je da bi se mislilo na Boga.« A smrt, možda, nije daleko. Često se čovjek prevari u svojim planovima, poput trojice koji se žure prema cilju: prvi želi naslikati zalaz sunca, ali dolazi prekasno, sunce je zašlo; drugi hoće stići na svadbu, promet je gust i kasni; treći se žuri na zrakoplov za Kairo, dolazi deset minuta kasnije, zrakoplov je odletio. Prispodoba o kraljevstvu nebeskom i deset djevica govori o potpunoj budnosti i spremnosti. Pet ih bijaše ludih i ne bijahu spremne. Vrata su se zatvorila i nisu mogle ući na svečanost. Drugih pet je bilo mudrih djevica. One su bile spremne. Bdjele su i dočekale zaručnika.
Bdjeti i budan biti znak je mudrosti. Ne zna čovjek ni dana ni časa o Gospodnjem slavnom dolasku. »Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom«, piše sv. Marko. Za ljude postoji odlazak u vječnost i prije toga slavnoga dolaska Kristova. To je čovjekovo umiranje na zemlji. Ni za taj događaj umiranja ne zna ni dana ni časa. Isus reče apostolima: »Zašto spavate? Ustanite i molite da ne padnete u napast!« piše sv. Luka. A sveti Pavao upozorava Kološane: »U molitvi ustrajte; u njoj bdijte sa zahvaljivanjem!« Prije 40 godina jednoga dana oko 17 sati dolazi svećeniku mlad čovjek, otac od 24 godine. Oženio se godinu dana prije. Sav sretan, došao najaviti sina za krštenje. Čestitao mu svećenik i zapisao. Oko 22 sata dolazi drugi čovjek i kaže da je taj mladi otac umro na krevetu. Svećenik trči u kuću te obitelji. Nalazi u spavaćoj sobi majku koja leži na jednoj strani bračnoga kreveta oporavljajući se od porođajnih bolova, a na drugoj strani taj mladi otac koji više ne diše. Srce je otkazalo. Kakav šok za sve!? Eto, ne zna se ni dana ni časa. Treba biti spreman! A ljudi često ne misle da se to može i njima dogoditi.
Sveta Monika i sin joj Augustin razgovaraju pred prozorom. Majka je bolesna i pred kraj života. Govori sinu: »Ovaj svijet nije više predmet moje čežnje. Željela sam živjeti jedino da te vidim kršćaninom. (…) Tražim samo jedno: ma gdje bili, sjećajte se svoje majke pred Gospodinovim žrtvenikom.« Svi imaju priliku, svi imaju dar vremena u kojem treba biti spreman poput mudrih djevica. U svakom trenutku treba biti spreman položiti Bogu račun jer se ne zna ni dana ni časa. »Blago onomu koji bdije i čuva svoje haljine da ne bi išao gol«, piše u Otkrivenju. Tako će s radošću doći Bogu na račun i uživati blaženu vječnost.
