Preminula je dr. Vesna Bosanac, »posljednja zapovjednica obrane Vukovara«, kako ju je u svom tekstu u Večernjem listu nazvala Renata Rašović. U njezinu tekstu nije nedostajalo poveznica između hrvatskoga Vukovara i ukrajinskoga Mariupolja te podsjećanja da je upravo dr. Bosanac tijekom Domovinskoga rata smrti gledala u lice, baš kao što se to događa sada Ukrajincima. »Jednom je prilikom, u retrospekciji vlastita života, ispričala kako se tijekom studija medicine više puta onesvijestila. Prvi put na anatomiji, na obdukciji. Bila je znatiželjna, a tada se obdukcija učila baš na pravom mrtvom tijelu. No njoj je to bio dobar, pouzdan znak da se što više udalji od patologije te što više približi pedijatriji.« No novinarka je zapazila da je ratnoj ravnateljici u vukovarskoj bolnici upravo patologija postala svakidašnjica. Citirala je njezino potresno pismo koje je uputila tadašnjoj Vladi samo devet dana prije pada Vukovara. »Nastavljeni su direktni napadi na bolnicu iz teškog artiljerijskog naoružanja, koja je već gotovo potpuno urušena… Među ostalim, rođeno je nedonošče nakon samo 25 tjedana trudnoće, tjelesne težine 800 grama. Liječi se u inkubatoru u podrumu bolnice. Situacija je izuzetno teška uslijed neprekidne paljbe po zidovima i krovu bolnice. Vode nema. Tijekom poslijepodneva dva požara u krugu bolnice jedva su ugašena. Očajni, molimo, iako sada sa sve manje nade, hitnu intervenciju kako bi se JNA povukla i deblokirala Vukovar i omogućila evakuaciju 450 ranjenika uključujući nedonoščad i trudnice, kao i njihovo adekvatno liječenje i tretman. Jučer, 8. 11., stiglo je 75 novih ranjenika na kojima je izvršeno 35 teških operacija. Ugroženi su životi medicinskog osoblja koje požrtvovno radi 24 sata na dan. P.S.: 10. studenog 1991.: još uvijek smo živi ali, čini se, ne zadugo.«
Nakon pada grada tri je tjedna dr. Bosanac provela u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici, a onda još dva dana u Beogradu, prije nego što je razmijenjena. Njezini pacijenti mučki su pobijeni na Ovčari, a mnogima se i danas gubi svaki trag. I zbog njih svjedočila je na suđenjima za ratne zločine na Haaškom sudu. Traume koje je nosila od devedesetih, boravak u logoru, smrt sina, odluka o smjeni s mjesta ravnateljice 2013. godine… sve je to ostavilo traga na zdravlju dr. Bosanac, premda o tome, tiha kakva je bila, nikada nije govorila.
Dok su u doba Domovinskoga rata zdravstveni djelatnici išli u progonstvo, današnji njihovi kolege odlaze raditi u inozemstvo. Hrvatskoj danas nedostaje više od 4000 medicinskih sestara i gotovo 2000 liječnika. Manjak medicinskih sestara sve je ozbiljniji problem svagdje, čak i u bolnicama koje nemaju toliko izražen manjak liječnika. Kritično je u primarnoj zdravstvenoj zaštiti gdje nedostaje više od 400 liječnika, najviše obiteljskih, te po sedamdesetak pedijatara i ginekologa.
Nedavno su objavljeni podatci da od 2327 timova u mreži obiteljske medicine zapravo postoji samo 2223 liječnika pa 104 ordinacije pokrivaju privremene zamjene i prekovremeni rad. To znači da pacijenti svakodnevno čekaju pred tim ordinacijama ne znajući tko će se u njima pojaviti i hoće li uopće netko doći, a posebno je to izraženo u manjim mjestima. Stanje će se dodatno pogoršati kad se povuče dio obiteljskih doktora koji su danas stariji od 65 godina, upozorili su iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHom). Napominju i da je prosjek godina svih obiteljskih liječnika 53 godine, a trećina, njih 700-tinjak, starija je od 60 godina. Sada su na specijalizaciji samo 143 liječnika jer zbog uvjeta rada ta specijalizacija mladim doktorima nije privlačna. Donekle je utješno to što se broj bolničkih liječnika povećava, no to su većinom specijalizanti, rekao je čelnik Hrvatske liječničke komore dr. Krešimir Luetić. Problem je što se nisu raspisivale specijalizacije deset do 15 godina, zato sada nedostaje liječnika srednje generacije. Prema podatcima liječničke komore, sada je u Hrvatskoj na specijalizaciji 3010 liječnika. Najviše ih je specijalizaciju počelo 2018., čak 590. Lani njih 468, a ove su godine specijalizaciju počela već 152 doktora medicine, stoji u tekstu Romane Kovačević Barišić u Večernjem listu.
No ne ide sve iz Hrvatske u svijet, nego se, simbolično, svijet na neki način sastaje i u Hrvatskoj. Gradonačelnici Petrinje Magdaleni Komes predstavljen je nedavno prijedlog nove rute na dionici glasovitoga hodočašća u Santiago de Compostellu – Camina. Banovina bi, naime, trebala postati dio Puta sv. Jakova, mreže europskih hodočasničkih putova koji vode prema svetištu sv. Jakova u Španjolskoj. Ideju o Caminu u Petrinji pokrenula je Palma Miličević, prva Petrinjka koja je prehodala put koji je proglašen Kulturnom rutom Vijeća Europe pod zaštitom UNESCO-a. Kaže da je shvatila da je zbog bogate povijesti Petrinje (ostatci rimskih putova, templarska crkva, kapela sv. Jakova) sasvim logično da Petrinja bude dio takve mreže putova. Projekt Camino kroz Hrvatsku i u sklopu njega nove dionice »Camino Banovina« predstavljen je gradonačelnici, koja je obećala potporu projektu jer Petrinja se orijentira prema kulturnomu turizmu, a to može pridonijeti razvoju grada. Vedran Pražen, tajnik Bratovštine svetoga Jakova koja je nositelj projekta Camino Hrvatska, rekao je da unatoč bogatoj tradiciji hodočašćenja Hrvatska nije imala označene Camino-rute, pa su odlučili raditi na njihovu oživljavanju.
