Trebalo je nakon Jude pronaći novoga apostola koji će ispuniti njegovo mjesto. Izbor se nije donio površno, brzo ili stihijski. Naprotiv, pitalo se mnoge u zajednici, okupilo se stotinu kršćana da bi se zajedno donijela odluka. Prozbori Petar u Djelima apostolskim: »Njegovu službu neka preuzme drugi! I to onaj koji je s nama bio sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus.« Nisu donijeli povlaštene mjere, nego se tražila osoba koja je u vjeri bila revna od početka obraćenja.
Pouzdan kršćanin jest onaj koji je vjeran u svakoj prilici. Izbor novoga apostola vršio se prema takvim mjerilima. Mnoštvo učenika nije podizalo ruke za nekoga svojega pulena, kao da bi se htjelo u zajednici nametnuti svoje ljude. Ne svoje, nego Kristove. Ne traženje vlastitih putova u zakonu, nego jedino Kristov smjer spasenja. I zna se da takav izbor koji traži pouzdane ne će biti po volji onomu koji traži svoje. Biti Kristov čovjek znači biti iznad ljudske taštine. Okupljeni učenici sigurno su očima ocjenjivali tko je kakav ili vide li koga sebi sličnoga. A sada, iznad ljudskih mjerila nalazi se pouzdanost za Krista. Da su se uzdali u vlastite prohtjeve, brzo bi kršćanska kuća okupljanja postala privatna kućica osobnih probitaka. Slično je i u današnjim poslovima. Ako zaposlenici vide da se biraju oni koji su sposobni, poduzeće počinje brzo cvjetati, smanjuju se napetosti, a pojačava radna sposobnost. Ali u situacijama u kojima se biraju ne prokušani, nego podobni, samo se pojačava jaz, šaputanja, izmotavanja. Svi ušute, a glasno šapuću što se između redaka iščitava. Šutnja zavlada, ali geste progovaraju. Kada pravedan izbor bude pogažen privatnim interesima, brzo se povjerenje zamijeni uvlačenjem glumatanja.
Petru i učenicima bili su potrebni prokušani, a ne podobni. Kristu je podoban svaki koji je prokušan, svaki koji riječ njegovu ne drži praznom, nego je u život provodi. I učenici nisu donijeli zakulisnu igru, nitko nije izabrao svojega čovjeka, nego su okupili zajednicu, javno pred svima iznijeli čežnju za izborom pozivajući se na Sveto pismo. Svaki izbor za sobom povlači i onoga koji je izabran. Kada čovjek zna da je izabran zbog svojih kvaliteta, a ne po nekoj privatnoj crti, povjerenje treba bolje opravdati. Grješke se dopuštaju, ali se rezultati traže. Na Kristovu putu spasenja svaki je iskreni kršćanin izabran. Nije podoban, nego je kušan da se vidi hoće li biti pouzdan. Razne kušnje svakoga dana iznenađuju kršćanina. Nekada se pojedinci pitaju: »Zašto su oni koji su ostali vjerni Bogu odjednom u većoj patnji od drugih? Zašto onaj koji moli i slijedi Božji put odjednom pred sobom ima cijelu stupicu nesreća?« Krist izabrane ne drži u povlaštenu položaju. Povlašten je onaj koji je pouzdan u nevolji, a komu nevolje i ne dolaze, taj ih vjerojatno ne bi ni svladao.
Iste retke iz Djela apostolskih o izboru apostola tumači Ivan Zlatousti povezujući ih s izborom biskupa koji su isto tako kušani u svojem izabranju: »Jeste li znali? Biskup je dužan nositi teret svih. Istovremeno je izložen jezicima svih ljudi, i kritikama, pa bili oni mudraci ili luđaci. Mnogi ga mrze, mnogi mu zavide. Reći će netko da je počašćen staležom! Zašto ga sirotinja i prosjaci otvoreno zlostavljaju na tržnici? A opet, ako ne daje svima, i marljivima i neradnicima, eto problema! Tisuću prigovora sa svih strana. Duša biskupa je poput lađice u oluji. Bičevan je sa svih strana, od prijatelja, neprijatelja, vlastitoga naroda i stranaca.«
Stoga, neka u kršćanskoj zajednici izabrani budu prokušani, ali i ostanu kušani. Tako se ogleda njihova vjernost Kristu. U prokušanosti se jasno vidi uskrsna vjera. Svatko tko želi biti Kristov, neka zna da će biti izabran, ali da ga izabranje neizbježno vodi u iskušenje. Kršćani su uvijek pod prismotrom naroda. To je nekada nezgodan dar izabranja. Ostati Kristov, naći se na vjetrometini iskušenja, a osjetiti se izabranim. Sve su to situacije koje pobuđuju razmišljanje. Ipak, s vremenom, kako ovozemni život prolazi, pouzdan kršćanin uviđa vrjednotu prokušanosti, razumijeva Mudrost koju mu je kroz vrijeme iskušavanja vjere darovao Duh Sveti, stalni tješitelj Crkve.
Gospodine, mi smo na Tvojoj lađi stalnih iskušenja. Donesi nam dovoljno utjehe u trenutcima kušnja da po vlastitom primjeru ostajemo dobri kršćani. Ovdje se nalazi naš izbor za Tebe, tu se nalazi Tvoje izabiranje nas da ostanemo vjerni Bogu koji u čovjeka ima povjerenja u vijeke vjekova. Amen.
