Da čak 28 posto mladih koji imaju posao u Hrvatskoj razmišlja o odlasku iz države, rekao je za Jutarnji list Ivan Balabanić, sociolog s Instituta za migracije. Protumačio je da život u Europskoj uniji znači imati otvorene granice te je upozorio na dojam da je iseljavanje iz države postalo svojevrsni avanturistički trend. A ravnateljica Instituta za migracije Marina Perić Kaselj smatra da se mladi privremeno iseljavaju u razvijene zapadnoeuropske zemlje kako bi stekli znanja, vještine i određeni kapital, ali namjera je da se nakon toga vrate u Hrvatsku.
Novopridošli rezultati istraživanja provedenoga lani na uzorku od 1040 građana Hrvatske u dobi od 18 do 30 godina pokazuju da 72 posto mladih građana često ili ponekad razmišlja o iseljavanju iz Hrvatske. Kada je riječ o izrazitoj želji za iseljavanjem, riječ je o oko 30 posto mladih. No čini se da je riječ samo o svojevrsnoj maštariji, što pokazuju odgovori na pitanje jesu li mladi u posljednjih godinu dana pregledavali natječaje za posao u inozemstvu. Rezultati pokazuju da je 44 posto ispitanika stalno, često ili nekoliko puta pretraživalo takve natječaje i tražilo posao u inozemstvu. Kao posebno zabrinjavajući podatak istraživači ističu da intenzivnu namjeru za iseljavanjem ističe oko četvrtine mladih u statusu studenata. Zanimljivo je da oko 28 posto mladih koji su trenutačno zaposleni razmišlja o odlasku iz Hrvatske, neovisno o tome što imaju posao u Hrvatskoj.
Dobitak za državu?
Sociolog Balabanić upozorava da se ne može reći da mladi žele ići trbuhom za kruhom budući da se Hrvatska u posljednje vrijeme donekle ekonomski razvila. Problem nezaposlenosti nije toliko izražen. Dok većina ispitanika razmatra opciju odlaska u neku državu EU-a, u 15-ak posto slučajeva riječ je o seljenju u Sjevernu ili Južnu Ameriku. Ravnateljica Instituta i voditeljica istraživanja Perić Kaselj smatra da unatoč tim rezultatima prostor EU-a mladi ne doživljavaju kao iseljenički prostor. Privremeno se iseljavaju iz Hrvatske u razvijene zapadnoeuropske zemlje da bi stekli znanja, vještine i određeni kapital, ali namjera je da se nakon toga vrate u Hrvatsku.
Smatra da treba osluškivati nove trendove i ne pripisivati im isključivo negativna svojstva jer ova kategorija, koju bismo mogli kategorizirati kao »migranti povratnici«, može biti svojevrstan dobitak za državu budući da oni sa sobom donose financijski, intelektualni, politički, kulturni i društveni kapital potreban za razvoj hrvatskoga društva. Možemo se složiti s činjenicom da je dijaspora jedna od suvremenih globalnih sila i ako promatramo ovu potencijalnu kategoriju iseljenih, možemo zaključiti da bi oni mogli imati važnu ulogu kako u zemlji podrijetla tako i u zemljama iseljavanja, i to u dvostrukoj ulozi, kao ulagači u Hrvatskoj i kao svojevrsni poticaj onima u dijaspori, smatra ravnateljica Instituta, kako navodi za Jutarnji list Mirela Lilek.
Što kad se dosegne 82 posto razvijenosti?
Nisu mladi ljudi otišli iz Hrvatske preko noći pa se preko noći ne će ni vratiti, piše pak za Večernji list Suzana Lepan Štefančić. Migracije su postale naša kao i europska stvarnost, to je jasno i nije više novost. Prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku lani se iselilo 39 218 stanovnika, a doselilo 69 396 osoba. Ukupno gledajući, iz Hrvatske se iselilo 389 000 stanovnika od 2013. godine… Podatak o 13 000 rođenih u Hrvatskoj u prvih pet mjeseci 2024. pokazuje pak da se ne vraćaju mladi u znatnom broju niti strani radnici dolaze s obitelji. Ministar gospodarstva Ante Šušnjar izjavio je da mladi obrazovani hrvatski građani ne će više odlaziti na rad u inozemstvo kada Hrvatska dosegne 82 posto razvijenosti Europske unije, a tada bi se mogli početi i vraćati, uvjeren je ministar.
Trenutačno je Hrvatska na 74 posto razvijenosti EU-a. Stručnjaci najavljuju i daljnji dolazak stranih radnika. Čak i ako plaće budu rasle, nije to jamstvo da će se naši ljudi vratiti nakon desetljeća provedenoga u Irskoj, Njemačkoj ili Švedskoj. Ako su mladi ljudi tamo u međuvremenu zasnovali obitelj, sigurno će razmišljati i o tome gdje mogu djeci omogućiti bolje obrazovanje i bolju budućnost. Može li Hrvatska u tome konkurirati Njemačkoj ili Švedskoj? Ne treba zaboraviti ni stambeno pitanje, a činjenica je da je do vlastitoga krova nad glavom u našoj državi trenutačno teško doći, pa možda ni nikad teže. Činjenica je, isto tako, da hrvatsko gospodarstvo trenutačno treba strane radnike. Roditeljima čija su djeca otišla iz Hrvatske sigurno se stisne u grlu kada čuju vapaje poduzetnika kako im nedostaju radnici i slušaju brojke o stranim radnicima koji kruh zarađuju u Hrvatskoj.
