BRESTJE • Nakon 60 godina bračne vjernosti svoje su ženidbene zavjete pred Crkvom okupljenom u sesvetskoj župnoj crkvi Dobroga Pastira u Brestju na Svjetski dan braka, u nedjelju 11. veljače, obnovili bračni par Mihovila i Stanko Bielen. Svjedočanstvo koje su podijelili nakon obnove zavjeta uz još 17 parova pred župnikom Zlatkom Pavetićem otkriva da su ih do dijamantnoga jubileja uz vjeru, ljubav i poštovanje u zajedništvu očuvali razumijevanje, strpljenje i spremnost na oprost. »Ako se danas posvađamo, sutra nastavljamo kao da se nije ništa dogodilo«, glasi njihovo zlatno bračno pravilo.
Supruga Mihovila Terezija rođena je u Osijeku 29. rujna 1935. u uzornoj katoličkoj obitelji Medved od oca Jurja i majke Terezije, bez koje je ostala s nepunih šest godina. »Nisam imala mamu, ali sam imala svetoga tatu. Sa 45 godina ostao je udovac i do smrti u 95. godini nije se ženio, nego se sam brinuo za nas četvero djece, a dvoje ih je umrlo dok su bili mali. Otac je bio politički proganjan…« Tijekom studija u Zagrebu uključila se u studentski zbor pri bazilici Srca Isusova, vjeronauk kod sestara uršulinka i Marijinu legiju te je poželjela i postati redovnicom, no prevagnula je želja za obitelju. Radni je vijek provela kao učiteljica matematike u zagrebačkim osnovnim školama, a zbog svojega domoljublja i vjere često je bila temom partijskih sastanaka. »Nisu u školi znali kamo bi sa mnom, svi su me voljeli, bila sam savjesna i dobra radnica, a išla sam svaki dan u crkvu. I nisam odustajala, ustrajala sam do kraja«, svjedoči Mihovila Bielen.
Stanko je rođen 7. lipnja 1938. u Zagrebu od oca Stanislava i majke Otilije. Odrastao je u oskudici uz dva brata i dvije sestre. Odmalena su redovito išli na misu iako nije bilo preporučljivo, napominje slavljenik. »Majka je bila učiteljica i pogotovo ona nije smjela ići. Njoj je u školi tajnica rekla da ne mora biti na svakoj misi baš u prvim redovima. To nas nije obeshrabrilo da odustanemo.« Okrijepljen primjerom roditeljskoga zauzimanja za vjeru, i Stanko se tijekom studija pridružio studentskomu zboru u Palmotićevoj te je i suprugu upoznao na susretu u bazilici Srca Isusova, a ondje ih je 1964. vjenčao o. Ivan Fuček. U braku su dobili troje djece, kćeri Mariju i Katarinu te sina Ivana, koji su im podarili osmero unučadi, a imaju i jedno praunuče.
Godine 1969. doselili su se u Brestje, gdje su uz velika odricanja sagradili obiteljsku kuću u kojoj i danas žive. Unatoč poodmakloj dobi, slavljenica još kuha i za unučad te obavlja kućanske poslove, a suprug uz nabavu potrepština i pomoć oko unučadi već 20-ak godina volontira na Radio-Mariji. S osmijehom će reći da za njih nema starosti, a mladima poručuju da se ne trebaju bojati braka te da moraju biti spremni na žrtvu. »Bez žrtve nema napretka ako živiš samo za sebe i misliš samo na sebe. Mnogi danas ulaze u brak s mislima ‘dok ide – ide, ako ne ide, rastavit ćemo se’. U brak se ulazi sa željom da se u njemu živi i ostane«, zaključuje Mihovila Bielen. (M. C.)
