Dolaskom novoga župnika u našu župu najavljeno je da će se nedjeljom, uz redovite mise, slaviti i tradicionalna latinska misa, to jest »sveta misa prema tradicionalnom rimskom obredu kako je služena u gotovo nepromijenjenom obliku još od vremena pape sv. Grgura Velikog (VI. st.)«. Vjerujem da i druge vjernike (ne samo iz naše župe) zanima ta tema, a posebno o tome slavimo li mi koji ne idemo na »latinsku misu« neku drugu misu po nekom drugom obredu i može li to dovesti do podjela među nama.
Čitatelj, Zagreb
Na više mjesta na službenim internetskim stranicama Zagrebačke nadbiskupije mogu se pronaći podatci o misi na latinskom jeziku na području Zagrebačke nadbiskupije. Riječ je o misi koja se slavi po odobrenju zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića od veljače 2011. godine. Nakon što su se dosad mise po tom obredu slavile u crkvi sv. Martina u Vlaškoj ulici, a potom i u crkvi Krista Kralja na Mirogoju, sada je mjesto za slavljenje misa po tom obredu postala crkva sv. Blaža.
U dopisu Nadbiskupskoga duhovnoga stola Zagrebačke nadbiskupije koji je 5. siječnja 2011. potpisao pomoći biskup generalni vikar Ivan Šaško ističe se da je kardinal Bozanić tada odredio jednoga svećenika »da se on u Zagrebačkoj nadbiskupiji brine i bude na raspolaganju za slavljenje svete mise prema obredu Rimskoga misala, objavljenoga godine 1962., a u smislu odredaba motuproprija pape Benedikta XVI. Summorum pontificum«. Riječ je o dokumentu iz 2007. godine u kojem se među ostalim navodi i ističu razlozi koji su ga potaknuli da tim motuproprijem obnovi motuproprij svoga prethodnika pape sv. Ivana Pavla II. iz 1988. godine, jer vjerojatno znate da je nakon Drugoga vatikanskoga koncila došlo do teškoća u krilu Katoličke Crkve koje su prijetile možda čak i raskolom. Zato papa Benedikt XVI. piše: »Riječ je o postizanju unutarnjega pomirenja u krilu Crkve. Promatrajući prošlost i podjele koje su tijekom stoljeća razdirale Kristovo Tijelo, uvijek se stječe dojam da u kritičnim trenutcima, kad su podjele nastajale, odgovorne osobe u Crkvi nisu učinile dovoljno toga da se očuva ili zadobije pomirenje i jedinstvo; postoji utisak da su propusti unutar Crkve snosili dio krivnje da su se takve podjele mogle učvrstiti. Ovakav pogled na prošlost danas nam nameće sljedeću obvezu: uložiti sve napore kako bi svima onima koji doista žele jedinstvo bilo moguće ostati u jedinstvu ili ga iznova pronaći«, napisao je tada papa Benedikt XVI., a na stranicama Zagrebačke nadbiskupije ističe se da upravo »redovito slavljenje svete mise po izvanrednom obliku rimskog obreda doprinosi očuvanju bogatstva koje je izraslo u vjeri i molitvi Crkve – kako je napisao papa Benedikt XVI., ali i omogućuje uvid u duhovno vrelo iz kojega se liturgijskom obnovom Drugog vatikanskog sabora razvio redoviti oblik rimskog obreda, po kojem vjernici diljem svijeta pristupaju liturgijskom otajstvu – ‘izvoru i vrhuncu cjelokupnog kršćanskog života’«.
Kako bi se uklonili mogući nesporazumi koji su se pojavili, a bili vezani uz motuproprij »Summorum pontificum«, 7. srpnja 2007. papa Benedikt XVI. objavio je i popratno pismo, ističući kako je motuproprij kao dokument »plod dugih promišljanja, mnogih savjetovanja i molitve«, te je objasnio da je neopravdan strah da bi tim motuproprijem bio okrnjen autoritet Drugoga vatikanskog koncila »i da bi jedna od njegovih bitnih odluka – liturgijska reforma – došla u pitanje«. »Takav je strah neutemeljen. S time u vezi treba ponajprije reći da Misal, koji je objavio Pavao VI. i koji je kasnije Ivan Pavao II. izdao u još dva nova izdanja, sasvim razumljivo jest i ostaje normativnim oblikom – redovitim oblikom – euharistijske liturgije. Posljednja redakcija Rimskoga Misala prije Koncila, objavljena vlašću pape Ivana XXIII. godine 1962. i upotrebljavana za vrijeme Koncila, može se rabiti kao izvanredni oblik liturgijskoga slavlja. Nije prikladno govoriti o dva oblika Rimskoga Misala kao da se radi o ‘dva obreda’«, kao što biste i Vi mogli pomisliti, »nego je zapravo riječ o dvojakom načinu jednoga te istog obreda. Što se tiče uporabe Misala iz 1962. godine kao izvanrednoga oblika misne liturgije, želim skrenuti pozornost na činjenicu da taj Misal s pravnoga stajališta nikada nije bio dokinut i da je stoga načelno uvijek ostao dopuštenim«, piše papa Benedikt XVI., što se potvrđuje i sada u Vašoj župi, pa razloga za uznemirenost ili neku bojazan o podjeli doista nema jer ćete kao vjernik svoje župe i dalje nastaviti sudjelovati na župnim misnim slavljima, a i sam papa Benedikt XVI. piše: »Kao drugo, u raspravama o očekivanom Motupropriju izražena je bojazan da bi šire ovlaštenje uporabe Misala iz 1962. godine moglo prouzročiti nerede ili čak procijepe u župnim zajednicama. Niti ovaj strah mi se ne čini stvarno utemeljenim«, jer »svima nam je na korist očuvati bogatstvo koje je izraslo u vjeri i molitvi Crkve, te mu dodijeliti zasluženo mjesto«.
