– Odlazi cirkus iz našeg malog grada… – ponovno nas Franc zabavlja listanjem novina odbačenih u kutak naše »Zlatne jeseni«, možda i istih iz prošloga nastavka, ali je novo čekanje nove tekme naših rukometnih »kauboja«. – Eto tuge! »Zatvara se najpoznatiji američki cirkus«, i to nakon dosta godina…
– Konačno, jedva sam dočekao! – strjelovito mu se ubaci Toma. – Predugo je i trajao!
– Vele da je propal zbog slabog interesa publike – nastavlja Franc. – Da njegove predstave više ne zanimaju nikoga, čak ni malu djecu…
– Pa nego? Ni djeca više ne puše te pretpotopne fore! – i Toma nastavlja. – A i taj »frčkavi« klaun, koga taj više uopće zabavlja?!
– I još piše da im je, Amerikancima, taj cirkus postao preskup zbog održavanja hladnog pogona…
– Eee, to sigurno! – Toma glasan i razmahan, ko junak pivskih poluvremenskih reklama. – Brate, ja mislim da smo čak i mi punili te američke hladne pogone, možda i za toplu braću u njima!
– Ma baš mi je žao cirkusa… – izgleda da Franc ne sluša Tomu pozorno. – Najradije bih išao prosvjedovati! Danas se za sve prosvjeduje, pa smo mogli i za opstanak »Ringlinga«, tog cirkusa!!
– Što, i tako se to zove?? Taj jad?! Pa i mogo si prosvjedovat! – gotovo uvrijeđeno će Toma. – Eno su ti se jučer okupile sve one udruge intravenozno povezane na Soroša, bila ih šaka jada usred grada, da opravdaju uloženo… Mogo si s njima prosvjedovat, jado purgerski!
– Svejedno, siguran sam da cirkus ne bi propal – Franc zasigurno ne sluša Tomu – samo da mu nisu zabranili korištenje slonova, tigrova i drugih životinja! Pa tko bi pametan dolazil u cirkus bez životinja?! To bi bilo kak da ideš na izložbu samih rama bez slika! Nema cirkusa bez živina!
Nisam stigao ni elaborirati misao o tome da bi izložbe okvira bez slika možda bile i bolje od onih sa slikama, a Toma grunu, s viškom decibela:
– Ha, ha, ha! Pravi si! Čuj, Franc, sad ga i ti pretjera! »Životinje«? »Živine«?!? Baš ih ne štediš na izrazima! Čak ni ja nikad ne bih tako nazvao tu velesvjetsku predsjedničku i diplomatsku kamarilu! Iako su se često ponašali baš životinjski! Ali sad, s novim gazdom od cirkusa, jes’ vidio kako se to radi! Došo gazda pa jednim dekretom, preko samo jedne noći, smijenio ih sve po svim svjetskim veleispostavama »cirkusa«! Pojela ih noć, nestali i s web-stranice! A ne mi, godinama se borimo s nositeljima Titovih bista po veleposlanstvima!
– Heeej?!? Čekaj malo, pričamo li mi o istom?! – konačno »proču« Franc. – Pa ja vama čitam o običnom cirkusu, kaj je tam postojal punih 146 godina, a sad je propal… A žalim valda samo ja, dječak u meni koji je rado išel gledati gutače vatre, klaunove, slonove, one na trapezu…
– I brkate babe, pff… – otpuhnu razočarano Toma. – A ja mislio, sto posto bio uvjeren da ti nama čitaš o smjeni u Bijeloj kući i o konačnom odlasku tog jednoumnog globalnog i globalističkog cirkusa!
– Heeeh, tu se nikad ne zna… – dočepah se konačno »mikrofona«. – I bez »pesnika-cirkusanta«, povijest nas uči da u politici najčešće dolaze novi »pajaci«, a »drugi cirkus dođe u naš grad«… Ostavimo euforiju za rukomet?
