Znanstvenici su otkrili da popularni insekticidi nisu štetni samo za pčele, nego i za ptice selice. Radi se o neonikotinoidnim insekticidima (imidakloprid, klotianidin i tiametoksam) koji se masovno rabe za zaštitu kukuruza, pamuka, soje te voća i povrća. U Europskoj su uniji privremeno zabranjeni zbog znanstvenih podataka o štetnom djelovanju na korisne kukce oprašivače. U drugim dijelovima svijeta ti se nervni otrovi i dalje rabe, usprkos dokazima da u pčela, bumbara ili leptira izazivaju poremećaj orijentacije, oslabljen imunitet i skraćen životni vijek.
U najnovijoj studiji objavljeni su rezultati koji pokazuju da vrlo niske doze insekticida imidakloprida uzrokuju gubitak tjelesne mase i odgodu migracijskih letova bjelokrunih vrabaca (Science 2019, 365, 1177). To utječe na prekasno stvaranje gnijezda, na neuspjeh parenja i, naposljetku, na odumiranje populacije. Tako su ptice postale neočekivane žrtve agrokemijske zaštite usjeva. Christy Morrissey, glavna autorica studije, objašnjava: »Izloženost tim kemikalijama uzrokuje anoreksiju u ptica, koje počinju gladovati i naglo gubiti na težini. Kada smo ih obilježili i pratili njihove selidbe, očekivali smo gubitak orijentacije izazvan djelovanjem insekticida. No uočili smo nešto drugo – da ptice selice ne lete.«
Neonikotinoidni su insekticidi strukturno slični nikotinu, duhanskomu alkaloidu koji, uz ostalo, smanjuje apetit. Stoga ne čudi da se ptice izložene imidaklopridu nedovoljno hrane, gube masu i snagu te nisu spremne za daleke letove. Kanadska profesorica Morrissey slikovito opisuje: »Ptice selice prije nastavka leta mijenjaju fiziologiju, naglo se udebljaju kako bi tijekom leta imale dovoljno masti. Ako nemaju dovoljno goriva, odgađaju let.« Neke od ispitivanih ptica, nakon izlaganja niskim dozama imidakloprida, izgubile su šest posto svoje tjelesne mase u samo šest sati. Uočene promjene ne odnose se samo na bjelokrunoga vrapca, nego na sve ptice selice. Ta je ptica odabrana tek kao model za razumijevanje toksičnosti neonikotionidnih insekticida. To potvrđuju druge studije u kojima je otkriveno da imidakloprid remeti razmnožavanje mnogih vrsta ptica, poput jarebica, te smanjuje broj i veličinu izleženih jaja (Environ. Res. 2015, 136, 97).
Znanstvenici smatraju da su agrokemikalije važan čimbenik u globalnom smanjenju populacije ptica. Poznato je da je posljednjih pedesetak godina na području Kanade i Sjedinjenih Država broj ptica smanjen za gotovo tri milijarde (www.3billionbirds.org). Kolaps jata odnosi se na vrapce, kosove, lastavice, grmuše, zebe… Svaka je četvrta ptica nestala. Čini da se ostvaruje upozorenje biologinje Rachel Carson, koja je 1962. godine objavila poznatu ekološku uspješnicu »Tiho proljeće«, u kojoj je uporabu insekticida (DDT) povezala s nestankom ptica. Zatrovani kukci postali su smrtonosan zalogaj za mnoge ptice pa je početak proljeća sve tiši – bez cvrkuta ptica.
Bridget Stutchbury, jedna od autorica studije, zaključuje: »Naše istraživanje pokazuje da se štetan učinak insekticida imidakloprida ne odnosi samo na pčele, nego, kao neugodno iznenađenje, stradavaju i ptice.« Christy Morrissey pak smatra da zabrana i zamjena neonikotinoidnih insekticida nije rješenje: »Postoje i poznate su zamjenske agrokemikalije, imaju drugačija imena, ali istu toksičnost. Pravi je problem poljoprivredna dogma koja se temelji na monokulturi. Takav je oblik poljoprivrede strogo ovisan o masovnoj uporabi štetnih kemikalija.« Dakle, kada bi polja bila manja, usjevi raznolikiji, prinosi bi, možda, bili niži, ali bi ptica bilo više.«
