»Zašto iz Sudskoga stupa Vrhovnoga suda SRH sa suđenja nadbiskupu Stepincu nedostaje 75 dokumenata? Zašto taj spis nije sastavljen 1946. godine kad je nadbiskup Stepinac osuđen, nego je preslagivan još 1984. godine? Imamo pravo pitati i zašto iz Sudskoga stupa nedostaju zapisnici saslušanja pojedinih osuđenika koji su navodno teretili nadbiskupa Stepinca?… Gdje su nadbiskupovi dopisi koje je on, prema tvrdnji dr. Vimpulšeka, predsjednika suda, priložio spisima, a drug Mate Grubić, službenik Udbe, zapisao da ih nema? Dakle, uništeni su ili skriveni brojni dokumenti u montiranju sudskoga postupka protiv nadbiskupa Stepinca, a klevete su se nastavile širiti«, tim je alarmantnim riječima dr. Juraj Batelja, postulator za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, na proslavi Stepinčeva u Krašiću 10. veljače 2017. po tko zna koji put ponovno upozorio hrvatsku i svjetsku javnost na činjenicu »nestanka« brojnih ključnih dokumenata s poslijeratnoga suđenja zagrebačkomu nadbiskupu Alojziju Stepincu (»Gdje su nadbiskupovi dopisi?«, »Glas Koncila«, 19. veljače 2017., str. 10.).
Vrijedi ponoviti – danas je poznato – a imajući u vidu metodologiju poratnih komunističkih sudova u eliminaciji »narodnih neprijatelja« može se reći i očekivano – da je točno 75 »nestalih« dokumenata iz Sudskoga stupa Vrhovnoga suda SRH sa suđenja nadbiskupu Stepincu. Nije teško zaključiti da su oni trebali poslužiti obrani u montiranom sudskom procesu održanom od 30. rujna do 11. listopada 1946. Ništa bolje nije prošla ni dokumentacija jugoslavenske tajne policije OZN-e jer je dijelom uništena, a dijelom još uvijek nedostupna u sefovima savezne Udbe u Beogradu.
Stepinčev dosje (fond 1561, SDS RSUP SRH), danas pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu, Udba, kasnije Služba državne sigurnosti, temeljito je i sustavno »pretresala« i selektivno uništavala u dva navrata, g. 1973., za što je bio zadužen njezin djelatnik Stjepan Balent, i g. 1983. po »analitičkim« prijedlozima spomenutoga Mate Grubića. To se potvrđuje i u predgovoru knjige dr. Gordana Akrapa: »Kardinal Stepinac u dokumentima Gestapa i OZN-e« (Udruga sv. Jurja, Glas Koncila, Laser plus, Zagreb, 2016.): »Analizom dosjea bl. Stepinca autor je utvrdio da je njezin sasvim sigurno veći dio ili uništen ili i dalje nedostupan, ne samo znanstvenicima, nego i Hrvatskom državnom arhivu (HDA). To se posebno odnosi na OZN/UDB-in dosje bl. Stepinca… U svakom slučaju autor procjenjuje da se u HDA-u nalazi vjerojatno manje od 5 % od ukupnog broja dokumenata koji su se najvjerojatnije nalazili u cjelovitom dosjeu bl. Stepinca.«
Čini se da je Grubić bio prilično »savjestan« i »temeljit«, što se lako može zaključiti iz onih dokumenata koji su zbog nekih razloga »preživjeli« njegove preporuke da budu uništeni. Nije zgorega reći da je Mate Grubić rođen 20. listopada 1919. u Splitu, u Zagreb je na novu dužnost stigao sredinom 1966., a umro je 17. veljače 1992.
Za početak tek za ilustraciju njegova posla govori npr. dokument (HDA, kutija 3, omot 42, str. 2.):
»REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA UNUTRAŠNJE POSLOVE
SLUŽBA DRŽAVNE SIGURNOSTI – V. ODJEL
Zagreb, 5.5.1983. godine
Z a b i l j e š k a
Predmet 001-0 redni broj 50/42 ‘Dr. Alojzije Stepinac – popis lica za koje je Stepinac intervenirao kod policije NDH – popis sastavio NDS’. Predmet obuhvaća 24 stranice. Po svom sadržaju predmet spada u grupu ‘A’ i nije za korištenje izvan službe DS.
Napomena: Predlaže se da se predmet uništi.
Mate Grubić«
Iz citirane kratke zabilješke odmah je lako zaključiti da je Udba/SDS pomno pazila da za državnu vlast »neugodni« dokumenti ne dospiju u javnost klasificirajućih ih oznakom »A«, što je značilo: »Nije za korištenje izvan službe DS«, često s napomenom: »Predlaže se da se predmet uništi.« Analizom Stepinčeva dosjea i »preživjelih« dokumenata još se konkretnije bez velikih problema može zaključiti da mnogi i od njih svejedno nisu cjeloviti jer u nekim kutijama nedostaju cijeli omoti, a u nekima po nekoliko ili više stranica. Tako npr. u kutiji 1 nedostaje omot 3, u kutiji 1 omot 10 nedostaje str. 14, u kutiji 2 omot 17 nedostaju str. 68-74, u kutiji 3 nedostaju omoti 31-33, u kutiji 5 omot 3 nedostaju 162 dokumenta (!), u kutiji 6 omot 65 nedostaju str. 749-751 itd.
Odmah na početku treba kratko i jasno uputiti na razloge zbog kojih su dokumenti trebali biti po Udbi/SDS-u nedostupni javnosti i/ili uništeni. Iz njih je razvidna zavidna širina i nevjerojatna raznovrsnost nadbiskupovih humanitarnih akcija, koje bez ikakvih uvjeta nisu poznavale baš nikakve granice. Dokumenti dokazuju da je zagrebački nadbiskup bl. Alojzije Stepinac u ratnom vihoru pomagao Židovima, Srbima, pravoslavcima, muslimanima, komunistima, logorašima, časnicima, vojnicima i najvišim državnim dužnosnicima bivše Jugoslavije, zatočenicima u fašističkom logoru u Rabu i u Italiji, poljskim izbjeglicama, potrebitima svih uzrasta od djece do starih i nemoćnih, prognanim slovenskim svećenicima, sirotinji, gladnima u Hrvatskom primorju te srednjoj i južnoj Dalmaciji, otočanima, Gorskom kotaru, Istranima u Zagrebu, Hrvatima u Međimurju i Bačkoj, Hrvatima iz Kotora u Zagrebu, hrvatskim radnicima u inozemstvu, baptistima, grkokatolicima, te je izričito bio protiv rušenja pravoslavnih crkava i grobalja…
Na početku postavljeno pitanje dr. Batelje – zašto spis sa suđenja nije sastavljen 1946. godine kad je nadbiskup Stepinac bio osuđen, nego je preslagivan gotovo 40 godina kasnije, itekako je utemeljeno jer o tome govori nekoliko dokumenata među kojima vrijedi za ilustraciju citirati barem jedan:
»Republički sekretarijat za unutrašnje poslove SRH
Služba državne sigurnosti – V. odjel
Zagreb, 4. 5. 1983.
Zabilješka
Predmet 001-0 redni broj 50/4 Dr. Alojzije Stepinac – tekst obrambenog govora dr. Politea, branitelja optuženog Stepinca na raspravi 8.11.1946. (kopija). Predmet obuhvaća 32 stranice.
Po svom sadržaju predmet spada u grupu ‘A’ i nije za korištenje izvan službe DS.
Primjedba: Predlaže se izuzimanje čitavog materijala iz predmeta radi oformljenja sudskog spisa.
Mate Grubić« (kutija 1, omot 4, 002, str. 2.)
Dakle, osim što je krivo naveden datum rasprave na sudu jer je presuda bila izrečena mjesec dana ranije, jasno je da SDS g. 1983. »oformljuje sudski spis«!
NASTAVLJA SE
