U svakodnevnim događanjima, u prirodnim nepogodama i nevoljama, čovjek traži Boga sluteći da on nije dalek nego bliz i djelotvoran. No kako pronaći tako bliza Boga? Istina, većina mladih koji napuštaju dječje cipele i ulaze u razdoblje zrelosti ostavljaju dječju sliku Boga i tragaju za onom zreloga čovjeka. Mnogi doduše zastanu na slici Boga koji je stvorio svijet jednom, a onda ga ostavio te ga distancirano promatra kao slikar svoju sliku.
Postoji jedan dobar način molitve kojim čovjek traži i nalazi Boga koji je blizu, koji je prisutan u njegovu životu. To je egzamen. Molitva stara koliko i Sokratove upute za upoznavanje samoga sebe. Ona je prisutna u svim religijama. U kršćanstvu vjernik želi izgraditi i produbiti svoj odnos s Bogom preispitujući samoga sebe koliko slijedi Kristov put. Sveti Ignacije Lojolski, koji je u Duhovnim vježbama nanovo sastavio egzamen, htio je pomoći ljudima da razviju naviku neprekidne svijesti o Božjoj prisutnosti.
Radi se o molitvi koja je tako prirodna čovjekovu ponašanju. Ljudi su skloni osvrtati se na prije ili poslije, prisjećati se nekoga događaja, pogledati natrag i vidjeti što je neki događaj značio za čovjekov život. Ako želi tu prirodnu potrebu staviti u neki red, čovjek mora naučiti kako se u njegovoj nutrini odvijaju stvari, kako okolina utječe na njih i kako se on prema sebi samom odnosi. Egzamen je vrsta molitve koja se može nazvati i osvrt na dan. To nije puko prisjećanje prošlosti ili ispit savjesti u kojem se zbrajaju vlastiti propusti ili sastavlja lista grijeha. Naprotiv. Egzamen je molitva svjesnosti koja osobu vodi u nutrinu u kojoj postoje i dobri i loši dijelovi čovjeka, ali i ono što mu ne pripada.
Molitva egzamena temelji se na ustrajnim malim koracima koji svakodnevno čovjeka vode u budnost. To je molitva svjesnosti Božjega djelovanja u čovjeku i oko njega, ali i čovjekova odgovora, poticaja u njegovu srcu i pokreta duše.
Egzamen traje dvadesetak minuta dnevno i sastoji se od pet koraka. Prvi je tražiti od Boga svjetlost. Čovjek u tom koraku želi razmotriti svoj dan – ne samo svojim nego i Božjim očima. Drugi korak je zahvalnost. U tom koraku čovjek želi zahvaliti za dan koji je upravo proživio jer to je Božji dar njemu. Treći je korak svjesno utvrđivanje dana. U tom koraku čovjek vođen Duhom Svetim pažljivo gleda na upravo okončan dan. Četvrti je korak suočavanje s vlastitim manama. U njemu se čovjek suočava i s onim što je loše u njegovu životu, ali i u njemu samome. Peti je korak razmišljanje o sljedećem danu, a u tom koraku čovjek se pita o tome gdje treba Boga u danu koji dolazi.
Ta molitva traga za znakovima Božje prisutnosti u čovjekovu danu. U objedu s obitelji, lijepoj riječi koju je čovjek uputio nekome ili mu je bila upućena. Egzamen promatra stanje čovjekove svijesti jer su osjećaji i raspoloženja u čovjeku puni duhovnoga značenja. Ništa nije toliko trivijalno da bi bilo beznačajno. O čemu čovjek razmišlja dok obavlja svakodnevne dosadne poslove ili dok sjedi u vlaku ili autobusu? Kad čovjek pažljivo pogleda svoje osjećaje i doživljaje, iznenadit će se koliko su oni ustvari važni.
