Početak epidemije koronavirusa bio je praćen paničnim prognozama koje su mobilizirale medije i uplašile javnost. Gotovo histerična upozorenja skovana su u uredima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), ali i na službenim stranicama Europske komisije: »Ova nas je epidemija uhvatila na spavanju, ali dolaze mnoge druge.« Peter Piot, profesor medicine u Londonu i savjetnik Europske komisije za COVID-19, eksplicitno upozorava: »Očigledno je da ulazimo u doba pandemija.«
Uz asistenciju medija strah je neselektivno svima uvučen u kosti – i onima koji su stvarno ugroženi i onima koji s virusom žive u »miroljubivoj koegzistenciji«. Uz ratne pokliče otvorena je Pandorina kutija epidemiološkoga naoružanja: testovi, maske, distance, samoizolacije, dezinficijensi, cjepiva… Bez obzira na stupanj ugroze, svi su bili prisilno uvučeni u prostor »prekomjernoga granatiranja« preventivnim mjerama. Nefokusirana javnozdravstvena politika izazvala je, prema očekivanju mnogih znanstvenika, goleme kolateralne posljedice i žrtve.
Prije mjesec dana SZO je epidemiju majmunskih boginja proglasio »javnozdravstvenom prijetnjom od međunarodnoga značaja«. To je najviši stupanj upozorenja koji donosi ta krovna institucija. Isti je takav crveni alarm proglašen u proljeće 2020. godine kada je zaraza koronavirusom proglašena pandemijom. Isti se scenarij horora ponavlja ove godine: svi su ugroženi, mjere treba reaktivirati, svi trebaju sudjelovati… Čelnik SZO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus je izravan: »Zabrinut sam zbog zaraze jer virus prijeti visokorizičnim skupinama poput djece, imunokompromitiranih ljudi i trudnica.« Primjer ženevskih upozorenja slijede američke savezne države, poput Kalifornije, koja službenim proglasom o izvanrednom stanju opet sklapa pakt s farmaceutskom industrijom, medicinskim lobistima i medijskim »strašilima«.
Čini se da je dvogodišnja lekcija o neproporcionalnim epidemiološkim mjerama zaboravljena, ljudi su opet spremni na javnozdravstveni mazohizam. Pogrješka se ponavlja – stvara se nepotrebna panika, masovna histerija, moralna ucjena, nameću se represivni alati ljudima bez rizika, a ugrožene kohorte stradavaju zbog neosmišljene zaštite…
Dovoljno je nešto hrabrosti (i političke iskrenosti) te objaviti: smrtnost je kod tih dviju bolesti, COVID-19 i majmunskih boginja, vrlo selektivan medicinski ishod. Zaraza koronavirusom problem je za starije ljude i za one s komorbiditetima, a majmunske su boginje problem – homoseksualaca. I to muških.
Prema službenim podatcima SZO-a, 98 posto ljudi zaraženih majmunskim boginjama su homoseksualci, a 92 posto slučajeva zaraze uključuje spolne kontakte. Netko će to smatrati ironičnom kaznom ili »karmom«, netko prirodnom posljedicom neprirodnih odnosa… No statistički znanstveni podatci nisu segregacija ni ideologija, niti mogu biti politički korektni. Rezultati iz objavljenih tablica su nemilosrdni, a istodobno umirujući: vjerojatnost zaraze majmunskim boginjama u općoj populaciji je – minimalna. Žene, trudnice, djeca, bračni parovi ili stariji ljudi imaju vrlo mali rizik od zaraze majmunskim boginjama te gotovo nikakvu opasnost za letalan ishod (NEJM, 21. 7. 2022.). Grubo, ali slikovito, rečeno, rizik zaraze za dijete u vrtiću mnogo je manji od onoga za psa u muškoj homoseksualnoj zajednici (Lancet, 10. 8. 2022.).
Treba prepoznati krive poruke iz SZO-a, Europske komisije i drugih korisnika pandemijskoga marketinga. Proglašena opća opasnost od majmunskih boginja pokvareni je telefon čije se smetnje u komunikaciji šire u javnosti. Sasvim je jasno da ovogodišnja zaraza majmunskim boginjama ima vrlo lokaliziran karakter, odnosno da su muški homoseksualci endemska populacija unutar koje se koncentrira i zadržava virus MPXV. Oni su rezervoar majmunskih boginja.
Zanimljivo je da glavnostrujaški mediji, u svijetu i u Hrvatskoj, izbjegavaju priču o majmunskim boginjama. Usprkos galami iz Ženeve i Bruxellesa, novinari, urednici i kolumnisti prešućuju podatke o ograničenom dosegu zaraze majmunskim boginjama. Očito je da zdravstvenu cijenu te bolesti ne plaćaju svi, nego samo definirana manjina. Stoga se čini da mediji ne žele ponoviti epidemijsku stigmatizaciju homoseksualaca, kakva je viđena prije 40-ak godina, u vrijeme epidemije AIDS-a. Tako su mnogi mediji pristali biti smokvin list za stil života koji je izravno povezan s majmunskim boginjama.