U »Leksikonu hrvatskih pisaca« iz 2000. g. nema književnika Jerka Skračića. Nepravda je ispravljena u 4. svesku »Hrvatske književne enciklopedije« – vraćen je kamo pripada: hrvatskoj književnosti.
Rođen je 13. svibnja 1918. na Murteru. Školovao se u Franjevačkoj gimnaziji na Galovcu kod Preka pa u Klasičnoj gimnaziji u Šibeniku, gdje je maturirao 1940. Bio je zauzet u križarskom pokretu. Upisao je Pravni fakultet u Zagrebu, potom romanistiku. I prije proganjan i batinan, uhićen je potkraj 1940., osuđen zbog proturežimske djelatnosti na zatvor u Lepoglavi. O tome je napisao uzničke uspomene »Pod drugim ključem – Sjećanja na život ustaških zatočenika u Lepoglavi 1940. i 1941.«. Nakon izlaska iz zatvora bio je urednik Krugovalne postaje Sarajevo, a zatim je 1944. došao u Zagreb za urednika lista »Hrvatski krugoval«. Iako je podupro NDH, bio je protivan njemačkoj okupaciji, pa je spasio skupinu od Nijemaca uhićenih Murterana. Sa skupinom novinara povukao se u svibnju 1945. prema Austriji. Došavši do Villacha, odlučio se vratiti u domovinu. Uhićen je, optužen da je »vršio propagandu u korist okupatora i njegovih pomagača« i strijeljan nepoznatog dana. Za grob mu se ne zna. »Ima grobova na kojima nema spomenika…« (F. Kuharić).
Stihove je započeo pisati 1934., potom i prozu, prvo u »Križarskoj straži« i »Anđelu čuvaru«, zatim u »Luči«, »Hrvatskoj reviji«, »Hrvatskom ženskom listu«, »Spremnosti«, »Hrvatskom krugovalu« i drugdje. Sa skupinom mlađih pisaca pokrenuo je Hrvatski omladinski list »Matoš«. U pjesmama, djelomice sabranim u knjizi »Stihovi« (1945.), motivi su more i dani djetinjstva i mladosti, ljubav, krajolik, zavičaj, domovina i vjera.
Knjigu novela »Osunčani otoci« objavio je 1944., dobivši za nju Matičinu nagradu. U žarištu je život dalmatinskoga ribara i težaka, nerijetko tragična sudbina ljudi, koja potiče okolinu na moralno osvještenje. U osnovama je imao roman »Maslina« i druga djela, ali nije imao vremena. Ubijen je, kao mnogi intelektualci u sustavnom zločinu dekapitacije hrvatske kulture. Bio je »čovjek proturječnosti i nesporazuma, čovjek paradoksa svojih htijenja, onoga što je pisao i doživio« (T. Skračić). Njegov književni opus tek treba biti istražen i vrjednovan. (L)
