Znanstvenici sa sveučilišta u San Franciscu odlučili su najmodernijom tehnologijom otkriti koje se sve industrijske kemikalije nalaze u krvi čovjeka (ES&T, 16. 3. 2021.). Istraživanje je provedeno na trudnicama i u krvi novorođenčadi, i to odmah nakon rezanja pupčane vrpce. Rezultati su iznenađujući i poražavajući. Ukratko, znanstvenici su locirali tri skupine kemikalija: one očekivane, one koje dosad nisu bile zabilježene u ljudskoj krvi i, naposljetku, one za koje se uopće ne zna odakle dolaze!
Ukupno je detektirano više od 230 različitih kemikalija, od kojih većina pripada poznatim skupinama onečišćivača. Znanstvenici su ih lako otkrili i izmjerili jer su se koristili postojećim bazama podataka u kojima su kemikalije navedene i opisane. To su zagađivala iz svakodnevnoga okoliša s kojima su ljudi osuđeni na suživot: lijekovi i njihovi razgradni produkti, konzervansi, razni endokrini disruptori, boje…
Osim dobro poznatih kemikalija, prvi je put uočena prisutnost 55 vrsta kemijskih spojeva koji nikada prije nisu evidentirani kao onečišćivala ljudskoga organizma. Među njima se nalaze različiti pesticidi, ostatci fluoriranih polimera poput teflona, omekšivači plastike iz ambalažnih materijala, kozmetički dodatci te takozvane HPV kemikalije koje se proizvode u velikim količinama, poput distearilmetilamina ili trimetilen-diamin-tetraoctene kiseline.
Konačno, znanstvenici su otkrili i skupinu od 42 kemikalije koje su potpuno nepoznate etiologije, odnosno nije jasno odakle dolaze. S pravom su ih nazvali misterioznim kemikalijama. Iako je njihova struktura točno određena, a koncentracija točno izmjerena, njihova uporaba je – enigma. Ti spojevi, vrlo složenih imena, nemaju čak ni svoje kratice odnosno akronime, pa se navode kao: 1-(1-acetil-2,2,6,6-tetrametilpiperidin-4-il)-3-dodecilpirolidin-2,5-dion ili 2R-7-hidroksi-8-(2-hidroksietil)-5-metoksi-2-,3-dihidrokromen-4-on.
Budući da su proizvođači, namjena i izvor izlaganja nepoznati, nepoznat je i učinak takvih kemikalija na ljudsko zdravlje i okoliš. To su neregulirane kemikalije čija su biološka i ekološka svojstva nepoznanica i za industriju i za znanstvene krugove. Tracey Woodruff, profesorica s kalifornijskoga sveučilišta i voditeljica studije, upozorava: »Zabrinjavajuće je to da nismo bili u stanju identificirati izvorište mnogih kemikalija prisutnih u ljudskom tijelu. Nadležne institucije očito ne obavljaju dovoljno dobro svoj posao. Trebalo bi zahtijevati od kemijske industrije da jasno deklarira sve kemijske spojeve i njihovu uporabu kako bi se mogao odrediti njihov zdravstveni rizik i kako bi se s tržišta mogle ukloniti štetne kemikalije.«
Iako, dakle, kemijska industrija nije transparentna institucija, emisija njihovih kemikalija na tržište ipak je »pročitana«. Znanstvenici detektivi nisu otkrivali samo kemikalije s redovitih popisa, nego su tražili ima li u ljudskom tijelu nekih tvari onkraj očekivanih spojeva. Odlučili su provjeriti postoje li kemikalije koje nitko nije »priznao«, za koje ne postoji podatci da su stavljene na tržište, koje su skrivene od očiju javnosti, ali ne i od detektora analitičkih instrumenata. Tražeći nepoznato, skeptični su znanstvenici, zapravo, izrazili sumnju da industrija krije podatke, zamagljuje stvarni sadržaj svojih proizvoda, izbjegava regulaciju…
Taj primjer još jednom potvrđuje da su ljudi, rođeni i nerođeni, svakodnevno izloženi arsenalu industrijskih kemikalija. Velikomu dijelu štetnih spojeva ljudi su izloženi bez znanja, bez pristanka i bez mogućnosti da se zaštite. To je kemikalizacija životnoga prostora kojom se ugrožava zdravlje, ali i pravo čovjeka na zdrav okoliš. Upravo je to bila tema posljednjega izvješća Baskuta Tuncaka, posebnoga izvjestitelja za ljudska prava, koje je krajem 2019. godine podnio na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. Nažalost, s pojavom pandemijskih tema umanjena je važnost kemijskoga nasilja nad ljudskim pravima.
