Prva mjera za povratak iseljenika bila je zapravo protiv povratka iseljenika, a to se dogodilo uvođenjem poreza na inozemne mirovine povratnika 2013. godine. Zato treba pisati o tom mnogima nepoznatu problemu. Staro je pravilo da ono što ostaje nepoznato ne će samo po sebi postati poznato.
Odmah se pokazao negativan učinak uvođenja toga poreza, posebice zbog njegove primjene unazad (retroaktivno). Protiv uvedenoga novoga načina oporezivanja korisnika inozemnih mirovina Udruga povratnika iz Švicarske podnijela je prigovor, ali i prijedlog mogućih rješenja, podnesen ministru financija tadašnje Vlade. Ništa nije učinjeno.
Nakon toga 2016. g. obnovljen je postupak pred novim ministrom, ali ni tada odgovor nije stigao. Neizravno je Udruzi povratnika iz Švicarske poslano samo očitovanje Državnoga ureda za Hrvate izvan Hrvatske s obećanjem da će se problem početi rješavati tijekom 2017. g. Ništa se nije riješilo.
Takva ponavljanja odgađanja problema s obećanjima da će se on rješavati u daljnjoj neizvjesnoj budućnosti previše su brojna u dosadašnjoj politici. Očito je da je politika sama sebi prevažna pa su pitanja općega dobra, kao i dobra pojedinih skupina, a da se ne govori o problemima pojedinaca, manje važna. Zato se ona ostavljaju sa strane kao statistički nebitna, što bi se današnjim rječnikom političara reklo – »nije tema«. Međutim, svaki individualni problem koji se ne rješava odmah ili na pravedan način može postati životni problem takvoga pojedinca i uzrok njegova nezadovoljstva pravnim poretkom i politikom općenito, s neizravnom porukom: »Ne vraćajte se.«
To najbolje potvrđuje slučaj s oporezivanjem inozemnih mirovina hrvatskih povratnika. Zato se oni osjećaju prevareno i zavedeno pozivima na povratak. Nažalost dosadašnje politike to ne shvaćaju, odnosno bolje je reći izigravaju svoja obećanja jer ne poštuju svoje deklaracije, strategije, pa čak ni zakone u kojima propisuju posebnu skrb za poticanje povratka i zaštitu interesa povratnika, kako umirovljenika tako i radno aktivnih.
Trebalo bi razlikovati tko bi trebali biti povratnici, doseljenici ili useljenici. Pojam povratnika obuhvaća ljude koji su se privremeno ili trajno iselili te se nakon izvjesnoga vremena vratili i nastavili raditi ili gospodarski djelovati u domovini ili u miru uživati vani stečenu mirovinu.
Pojam doseljenika ili useljenika obuhvaća djecu iseljenika koja su se rodila u inozemstvu i najčešće imaju dvostruka državljanstva, a sada se žele doseliti u domovinu svojih predaka. Zato njih ne bi trebalo zvati povratnici jer se ne vraćaju, nego se useljuju, što ne znači da su manje vrijedni. Svi su oni »naše gore list«.
Kako ih dočekujemo? Posebno razočaranje doživljavaju stariji, u pravilu korisnici starosnih mirovina, koji su se vratili u domovinu u svoje vlastite kuće i stanove ili se smjestili u domove umirovljenika s namjerom da u miru uživaju svoje mirovine stečene radom u inozemstvu. U mnogo slučajeva s njima dolaze i brojni strani državljani (bračni partneri ili prijatelji) s namjerom da ovdje trajno ostanu i plaćaju smještaj u domovima ili privatno, sve plaćajući od svojih inozemnih mirovina. Osim hrvatskih državljana dolaze i osobe s dvostrukim državljanstvom, a sve su češći slučajevi dolaska i osoba s isključivo stranim državljanstvom, što je posebno uočljivo sa švicarskim državljanstvom (bolja klima i jeftiniji život).
Što se događa? Povratkom u Hrvatsku hrvatskoga državljanina ili doseljenjem stranca i izborom stalnoga mjesta življenja u Hrvatskoj odabralo se i primanje mirovina u Hrvatskoj. Dakle, inozemne mirovine troše se u Hrvatskoj, slično kao i kod turizama, kojim se toliko ponosimo. Umirovljenici plaćaju doprinose za zdravstvene usluge (dodatna i dopunska zdravstvena osiguranja), plaćaju se posebne njege i terapije te brojne druge kulturne i slične usluge. Mnogi se koriste privatnim domovima umirovljenika i smještajem u lječilištima. Sva ta trošenja trebala bi povećavati opću zaposlenost i stimulirati otvaranje novih radnih mjesta, što znači i povećavanje ukupnoga društvenoga dohotka u Hrvatskoj.
Nažalost, novonametnute porezne obveze (2013. g.) prisiljavaju brojne povratnike, ali i doseljenike, na ponovne odlaske u inozemstvo. Tamo troše svoje mirovine i tamo plaćaju dodatne usluge. Zato se predlagalo ukidanje ili barem smanjivanje poreznih stopa za doseljenike i useljenike, za hrvatske povratnike, i njihovo oslobađanje obveze plaćanja poreza na inozemne mirovine, na koje u pravilu nisu plaćali poreze dok su bili u inozemstvu. Država Hrvatska oglušila se na te vapaje.
Povratnici su se osjećali zavedeno i prevareno, upozoravajući da je Hrvatska s ciljem stimuliranja povratka i zaštite prava povratnika i iseljenika donijela posebnu Strategiju o odnosima RH s Hrvatima izvan Hrvatske (Vlada 2011. g.) i poseban Zakon o odnosima RH s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, ali i druge poreze i propise, prema kojima bi trebali uživati porezne i druge olakšice, pa čak biti i potpuno oslobođeni.
Treba se nadati da će nova treća izabrana Vlada znati ispraviti svoje dosadašnje pogrješke i zablude prema dijaspori te ispuniti preuzete obveze i obećanja davana u predizbornoj kampanji.
