Mikroplastika je postala dio ekosustava, prehrambenoga lanca i svakodnevnoga menija za čovjeka. Japanski su znanstvenici nedavno objavili prve dokaze o prisutnosti mikroplastike u oblacima. Na visinama do 4 tisuće metara (visina vulkanske planine Fuji) detektirali su i izmjerili ostatke polietilena, polipropilena, poliamida, polikarbonata, poliuretana i epoksi-smola (Environmental Chemistry Letters, 2023, 21, 3055). Drugim riječima, nakon igračaka, odjeće, stolarije, cvijeća, posuđa, automobila i namještaja, plastificirani su i oblaci.
U jednoj litri oblaka nalazi se tucet ili više mikroplastičnih čestica. To nije kiša plastike, ali je dovoljno kao upozorenje da mikroplastika lebdi iznad ljudi, putuje s oblacima i spušta se na tlo s prvom kišom, tučom ili snijegom. Mikroplastika je, eto, postala dio vremenske prognoze. Baš poput priče iz animiranoga filma »Oblačno s ćuftama« (2009. god.) u kojoj meteorolozi najavljuju: »Bit će oblačno s mogućnošću ćufta i drugih padalina.« Nažalost, mikroplastika u oblacima nije »mana s neba«, nije jestiva, nego je to ozbiljan ekološki incident.
Otkrićem polimera u oblacima lako je objasniti transport plastike po čitavu planetu. Japanski su znanstvenici sada pokazali da plastika nije nošena samo vjetrovima i nevidljivim zračnim strujama; u slobodnom letu plastike sudjeluju i oblaci, kumulusi i stratusi. Osim toga japanska studija potvrđuje ranije sumnje švicarskih znanstvenika da mikroplastika u atmosferi može stvarati kristalizacijske jezgre i utjecati na stvaranje oblaka ili na pojavu padalina (Nature Geoscience 2022, 15, 967).
Poseban problem mikroplastike njezina je aktivna i ljepljiva površina na koju se vežu mnoge štetne tvari. U okolišu je mikroplastika redovito obložena kancerogenim benzenom, formaldehidom, polikloriranim bifenilima, dioksinima… Upravo arsenalom kemikalija koje ovih dana prijete stanovnicima Osijeka i okolnoga područja. Velikim požarom u krugu tvrtke »Drava International« emitirane su goleme količine mikroplastike i nanoplastike u zrak. Za razliku od oblaka iz japanske studije, oblaci istočne Slavonije postali su prava plastična kaljuža.
Nažalost, u Hrvatskoj trenutačno nitko ne vlada protokolima za mjerenje i određivanje mikroplastike u oblacima. Bez jasnih podataka teško je odrediti rizik za lokalno stanovništvo.
Sve dok se osjeti miris paljevine u zraku, a osjeća se na području čitavoga Osijeka, zdravlje je ljudi ugroženo. Jer miris ne postoji bez molekula u zraku. S prvim će kišama velik dio mikroplastike u oblacima biti prizemljen na ulice, krovove kuća i plodne oranice. Zbog onečišćenja mikroplastikom i njezinim kemijskim satelitima bit će ugrožena proizvodnja zdrave hrane i kvaliteta podzemnih voda. Sve je to ekološka cijena neprikladnoga zbrinjavanja otpadne plastike. No slučaj požara u Brijestu lekcija je onima koji zagovaraju spaljivanje otpada kao sigurne metode za eliminaciju smeća ili onima koji zagovaraju instalaciju spalionice medicinske plastike u krugu bolnice.
Za razliku od vesele kiše s ružinim laticama koja je nedavno »padala« iznad Marije Bistrice požar u blizini Osijeka tužna je priča o oblacima napunjenima mikroplastikom. Iako se ne vidi, mikroplastika se nakuplja u oblacima, putuje s njima, postaje dio hidrološkoga ciklusa. Čas je u zraku, čas je u tlu. Mikroplastika je nepovratno ušla u okoliš, ali i u hranidbeni lanac na čijem se vrhu nalazi – čovjek.
