Znanstvenici su otkrili da uporaba aspartama, najpopularnijega sintetskoga sladila, izaziva metaboličke poremećaje koji dovode do gojaznosti (Applied Physiology, Nutrition, and Metabolism, 18. 11. 2016.). To je neugodno otkriće za aditiv E-951 koji prehrambena industrija već godinama reklamira kao zdravu zamjenu za šećer. Najnoviji rezultati o štetnosti aspartama potvrđuju ranija upozorenja znanstvenika da se radi o lošem i nepotrebnom proizvodu.
Aspartam se u organizmu razgrađuje na dva potencijalno štetna spoja: metanol i fenilalanin. Metanol se povezuje s kancerogenim svojstvima aspartama jer se u organizmu oksidacijom pretvara u formaldehid, spoj za koji je poznato da uzrokuje rak. Fenilalanin je pak posebno štetan za ljude koji ga ne mogu ispravno metabolizirati. U ljudi, posebno djece, s takvim nasljednim poremećajem dolazi do nagomilavanja fenilalanina (takozvana fenilketonurija) u organizmu, što može uzrokovati oštećenje mozga, mikrocefaliju ili sindrom hiperaktivnosti. Upravo zbog toga na etiketama svih proizvoda koji sadrže aspartam mora se navesti rizik od fenilalanina.
U najnovijoj američkoj studiji fenilalanin je detektiran kao ključni spoj koji sudjeluje u procesu inhibicije crijevnih enzima važnih u zaštiti od metaboličkih poremećaja poput dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Dokazano je da fenilalanin koji potječe od aspartama inhibira crijevnu alkalnu fosfatazu, što može dovesti do netolerancije na glukozu i gojaznosti. Istraživanja su proveli znanstvenici kliničke bolnice u Bostonu pod vodstvom prof. Richarda Hodina, koji su pokazali da je zaslađivanje hrane i pića aspartamom povezano s debljanjem, poremećajem metabolizma glukoze i inzulina.
Aspartam pripada proizvodima industrije straha. To su proizvodi koji se pojavljuju na tržištu nakon marketinških manipulacija: najprije se namjerno generira strah od nečega, a zatim se ponudi »lijek za izvor tjeskobe«. Tako se i aspartam 70-ih godina prošloga stoljeća pojavio na tržištu nakon sustavnoga plašenja potrošača, koji su upozoreni da je šećer – »bijeli otrov«. Strah od šećera iskorišten je kao razlog za prodaju umjetnih sladila koji nemaju kalorije, ne debljaju, ne izazivaju karijes ni šećernu bolest.
Umjetna ili sintetska sladila, poput acesulfama, aspartama i ciklamata, postali su blockbusteri čiji se promet na tržištu mjeri milijardama dolara. Dobili su etiketu zdrave alternative za bijeli šećer te se svake godine tone sladila ubacuju u sokove, mliječne proizvode, slatkiše, u takozvane »diet«, »light« ili »slim« proizvode. No ubrzo je uočena njihova negativna strana: povezani su s metaboličkim poremećajima, gojaznošću, dijabetesom i rakom. To ne čudi jer se njihova pojava u hrani temeljila uglavnom na marketinškim trikovima i induciranom strahu od šećera.
S vremenom je, eto, otkriveno da konzumacija beskaloričnih sladila ne pomaže u gubitku tjelesne mase niti sprječava pojavu šećerne bolesti. Naprotiv, aspartam i ostala sladila izazivaju upravo one posljedice koje su se trebale izbjeći njihovom uporabom. Podatci o štetnosti sladila izazivaju, dakle, nove strahove, no ovaj put generatori straha nisu marketinški stručnjaci, nego znanstvenici.
