Države diljem svijeta, neke brže neke sporije, reguliraju utjecaj umjetne inteligencije, koja se razvija znatno brže nego što se to može pratiti. U Hrvatskoj postoje 84 trgovačka društva koja se bave ili su na neki način uključena u umjetnu inteligenciju, a ostvarila su investicije u iznosu od 107 milijuna dolara. Institut »Ruđer Bošković« proteklih je dana predstavio tim koji će sudjelovati u inovacijskom natjecanju sa zadaćom razvijanja prototipa aplikacije umjetne inteligencije koja će unaprijediti rano prepoznavanje raka na mamografskim snimkama dojki. No sve se glasnije govori i o rizicima, opasnostima i nedostatcima umjetne inteligencije.
Još od 2023. na znanstvenim skupovima upozoravalo se da automatizacija zadataka i veća dostupnost digitalnih asistenata povećavaju ovisnost o strojevima, što vjerojatno može povećati ljudsku lijenost.
Previše oslanjanje na umjetnu inteligenciju za jednostavne zadatke, poput malih izračuna ili pamćenja brojeva ili adresa, može utjecati na ljude u svakodnevnim aktivnostima, koje zahtijevaju pamćenje ili analizu. Od ukupno ispitanih 2000 direktora velikih tvrtki diljem svijeta njih je 41 posto procijenilo da će zbog tehnologije umjetne inteligencije zapošljavati manje kadrova, prenijela je Renata Rašović za Večernji list.
Splitski udomiteljski dom »Maestral« u samo nekoliko dana dobio je tri novorođena djeteta. Ravnateljica Jelena Burazin potvrdila je da nije česta situacija da im stigne toliko djece u kratku vremenu. »Sve imamo za njih i dobro su, ali ništa ne može zamijeniti obitelj, pa se nadamo da ćemo im naći udomitelje. Na posvajanje ne mogu jer ih se majke nisu odrekle«, rekla je ravnateljica. Djeca su u domu već dva mjeseca, pod 24-satnom brigom djelatnika doma. I tu će biti dok im se ne nađe udomiteljska obitelj…
»Majke ih se nisu odrekle. Ali procjenom Centra za socijalnu skrb, utvrđivanjem određenih okolnosti iz njihovih dosadašnjih života, ocijenili su da se ne mogu adekvatno brinuti o novorođenčadi«, rekla je ravnateljica, ističući da se nada da će im Centar pronaći nove obitelji. »Samo im one ipak mogu pružiti svu toplinu, nježnost, pažnju, ljubav koja sada njima treba. Koliko god se mi trudili, sve je ipak bolje od ustanove, zato žarko iščekujemo takav scenarij. Za to će vrijeme imati pažnju i brigu svih nas iz doma«, rekla je ravnateljica Burazin.
Dijete treba obitelj, okruženje gdje zna da će biti sigurno i da će biti zaštićeno zauvijek, napominje ravnateljica »Maestrala«, ističući i da djeci teško pada čak i kada tete iz doma odlaze svojim kućama na kraju smjene jer djeca sve zaposlene u domu percipiraju kao svoju obitelj. Smatra da je tužno i nepotrebno da pored velikoga registra posvojitelja djece djeca odrastaju u domu. »Ne možete vjerovati koliko bih voljela kada bi posvojitelji otvorili srca i za udomiteljstvo, kao prvu kariku na putu za stvaranje trajne obitelji. Teško je odmah postati posvojitelj djeteta jer se djeteta moraju odreći biološki roditelji. Zato imamo tako malo djece koja mogu ići u posvojenje. Ali zato ima taj put nade, protokol po kojem se dijete prvo može uzeti u udomiteljsku obitelj…«
Ispričala je i sljedeće iskustvo: »Imali smo ovo ljeto jako ružnu situaciju. Bili smo u kontaktu s rodbinom jednoga našega korisnika koja nam je dala do znanja da bi pomogli, ali odmah su i naveli da se bave turizmom pa takvo nešto ne mogu napraviti usred sezone. Tako dijete i dalje ostaje u našem domu. I onda kad se nešto dogodi, svi se pitaju gdje je sustav zakazao. Mislim da je zakazao svaki pojedinac koji je mogao pomoći, a okrenuo je glavu, pravi se da to nije njegov posao, odlučio da se ne će miješati. Nama je cilj upravo suprotan, mi želimo da im ‘Maestral’ bude samo prolazna faza, ne i mjesto odrastanja«, rekla je ravnateljica.
Mnoga djeca, posebno mlađa, još uvijek čuvaju idealiziranu sliku o roditeljima, nadaju se da će se popraviti i konačno usmjeriti pažnju na roditeljstvo, a ne na neke svoje loše izbore. »Borimo se na brojnim razinama, puno puta i predrasudama. Često nam na sastancima u školama u strahu od roditelja unaprijed traže da dijete iz doma upišemo u neku drugu školu. Obrazlože to riječima da već imaju previše ‘domića’. Naravno da to ljuti, smeta, boli. I uvijek i tada naglasim da naša djeca u dom nisu došla jer su bila zločesta, nego zato što su im roditelji bili neadekvatni, nisu im omogućavali kvalitetan rast i razvoj. Uloga cijele zajednice je da im pomognemo u resocijalizaciji, ispunjavanju njihovih potencijala, da se izgrade u kvalitetnije ljude. Oni su tu; to su naša djeca. Ne treba se organizirati samo za Božić i dati im pritom simboličnu donaciju. Ta djeca su prijatelji svih nas, i tvoje djece, a djeca su studenti, kolege možda sutra tvog djeteta. To želim reći svima nama. Ta djeca su i budući utjecajni članovi naše zajednice«, rekla je ravnateljica u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Tanji Šimundić Bendić.
