Čovjek i pas dijele zajednički život desetak tisuća godina; u početku je pas služio isključivo za rad i pomoć u težačkim poslovima, za lov i čuvanje stada. No danas je uloga psa u čovjekovu životu raznovrsna. Pas je prva pripitomljena životinja bez uporabe prisile, a novija istraživanja ukazuju na to da je veza čovjeka i psa jača od veze psa sa psom. Mnogim psima teško pada razdvajanje od ljudi, od njihovih vlasnika, o čemu svjedoče brojni slučajevi u kojim se pas nakon gospodarove smrti nije želio odvojiti od njegova groba; većina ljudi zna priču o Lassie koja je prešla cijelu Britaniju kako bi se vratila svojem gospodaru te o psu imena Hachiko koji je godinama nakon gospodarove smrti dolazio čekati ga na željezničkom kolodvoru.
U posljednje se vrijeme sve više znanstvene pozornosti poklanja istraživanju dobrobiti koju kućni ljubimci imaju na psihičko i fizičko zdravlje čovjeka. Znanstvene spoznaje ukazuje na iznimnu terapijsku vrijednost koju pas ima na zdravlje čovjeka. Istraživanje koje je provedeno u Hrvatskoj ukazalo je na to da osnovnoškolska djeca koja imaju kućnoga ljubimca pokazuju viši stupanj empatičnosti i više su prosocijalno orijentirana nego djeca koja nemaju kućnoga ljubimca. Postoji također istraživanje koje je pokazalo da provođenje vremena s kućnim ljubimcem u igri ima blagotvoran učinak na zdravlje i duljinu života starijih osoba te da se vlasnici kućnih ljubimaca rjeđe osjećaju usamljeno, samopouzdaniji su i skloniji su baviti se tjelesnom aktivnošću.
U današnje vrijeme, kad ljudi imaju sve manje vremena jedni za druge, kad su druženja svedena na slanje poruka putem mobitela ili e-pošte, kad je otuđenost »normalna« pojava, pas može biti dobar način ponovnoga povezivanja i međusobnoga druženja. Osim što je pas čovjekov prijatelj, on je i prikupljač novih prijatelja. Vlasnici pasa češće ulaze u socijalne odnose, više vremena provode u prirodi, više su tjelesno aktivni, a to je sve dobar »lijek« za suzbijanje lošega raspoloženja i negativnih emocija.
Pas je privrženo biće, s lakoćom se veže uz ljude, uživa biti u tjelesnom kontaktu s čovjekom i maziti se, a poznato je da dodir čini dobro čovjekovu zdravlju. Pokazano je da maženje kućnoga ljubimca dovodi do izlučivanja hormona sreće, koji svakako čini dobro čovjekovu raspoloženju. Pas je svojemu vlasniku bezuvjetno privržen i svaki uloženi trenutak vraća višestruko; psu nije važno kako tko izgleda, je li vlasnik bogat ili siromašan, lijepa ili manje atraktivna izgleda; pas prihvaća čovjeka sa svim manama, bez osude i omalovažavanja.
Ljudi koji su nižega samopouzdanja, koji se teže otvaraju pred drugim ljudima, koji teže samoinicijativno traže pomoć, lakše će naći prijatelja u šetnji sa psom nego u nekoj drugoj situaciji. Drugim riječima, broj socijalnih kontakata raste i svakim se danom sve više širi. Zašto je to važno? Važno je jer su socijalni kontakti i društvena potpora ključni kad se osoba osjeća potišteno, razdražljivo, tužno i nezadovoljno. Socijalni kontakti pospješuju zacjeljivanje emocionalnih rana i ubrzavaju oporavak.
Djeca koja odrastaju uz pse brže se motorički razvijaju, brže svladavaju govorne vještine, privrženija su, odgovornija i češće se smiju, a stariji ljudi koji imaju psa zadovoljniji su svojim emotivnim, socijalnim i fizičkim stanjem od onih koji ih nemaju.
Osim psihičke dobrobiti, brojna nedavno provedena medicinska istraživanja pokazala su da posjedovanje psa smanjuje rizik od srčanih bolesti. Psi se danas treniraju kako bi mogli prepoznati epileptički napadaj i prije nego što se on uistinu pojavi upozoriti vlasnika; treniraju se da »otkriju« postojanje stanica raka čak i onda kad ih je teško otkriti na liječničkom pregledu. Psi mogu predvidjeti pad šećera u krvi, pomažu ljudima s autizmom i sprječavaju ponašanja koja su opasna za njih; psi su iznimno važni u životima ljudi s invaliditetom i mnogima od njih život je bez psa nezamisliv.
Redovita tjelesna aktivnost nužna je za uredno funkcioniranje čitava organizma, a osobito mozga jer se na taj način podiže razina hormona koji je ključan za koncentraciju, pamćenje i učenje. Niska razina toga hormona dovodi do lošijega raspoloženja, depresije i lošijega funkcioniranja mozga. I naglasak je na redovitosti u tjelesnoj aktivnosti. Upravo pas može pomoći osobi da održava redovitu tjelesnu aktivnost jer pas mora ići u šetnju i kad pljušti kiša i kad puše vjetar koji nosi sve pred sobom, kad pada snijeg ili kad je vruće. A komu bi se dalo ići van po nevremenu da nema psa?
Jedan od simptoma koji imaju oboljeli od posttraumatskoga stresnoga poremećaja jesu noćne more. Danas se psi treniraju da probude svojega vlasnika čim počne sanjati zastrašujuće sadržaje te mu na taj način pomažu u liječenju poremećaja.
Poznati psihoanalitičar Sigmund Freud ustvrdio je da prisutnost psa pomaže djeci da se lakše otvore i opuštenije razgovaraju s terapeutom, a jedan kanadski dječji psiholog uočio je da kod djece koja ne žele govoriti pomaže ako ih se ostavi nasamo u prostoriji sa psom. Pri povratku u prostoriju često bi zatekao djecu kako razgovaraju sa psom. Emocionalna potpora koju pruža kućni ljubimac od velike je važnosti za zdrav psihički razvoj djece, ali za i očuvanje psihičke dobrobiti odraslih. Socijalna je potpora koju pruža pas bezuvjetna, bez prosuđivanja i kritiziranja. Često se osobama koje se bore s depresijom preporučuje da nabave kućnoga ljubimca, upravo zato što su oni privrženi, dočekuju vlasnika svaki put kao da je posljednji, slušaju dok im se govori, vole provoditi vrijeme s čovjekom, a vođenjem brige o ljubimcu, osoba vodi brigu i o sebi.
To, naravno, ne znači da ljubimci mogu zamijeniti ljude. Ljubimci mogu dati emocionalnu potporu, ali ne i instrumentalnu.
Psi osjećaju ljudsku patnju i češće će prići čovjeku koji je tužan ili koji plače nego čovjeku koji je miran. Psi imaju empatiju i pomažu ljudima koji pate. Poznato je da ljudi koji imaju psa imaju manju razinu hormona stresa u krvi od ljudi koji nemaju kućnoga ljubimca, što djeluje zaštićujuće od razvoja brojnih bolesti i negativnih emocionalnih stanja.
Psi su pokazali da mogu pomoći osobama koje boluju od demencije podsjećajući ih da u određeno vrijeme uzmu lijek, da je vrijeme odlaska liječniku, da je štednjak ostao uključen te im pomoći da pronađu put kući. Demenciju često prati i depresija, a pokazano je da osobe s demencijom koje imaju kućnoga ljubimca imaju manje depresivnih epizoda i simptoma od onih koji nemaju kućnoga ljubimca.
Usamljenost je podjednako opasna kao i visok krvni tlak, kao i pretilost, a manjak socijalnih i emocionalnih dodira dovodi do gubitka veze s okolinom. Zbog sve češćega otuđivanja od sebe i drugih, osoba se jednostavno počne osjećati nezadovoljno, potišteno, frustrirano, a da za to ne pronalazi nikakav vidljiv, objektivan razlog. Pomanjkanje privrženosti i emocionalno udaljavanje može biti prvi znak depresivnosti i osobne neispunjenosti. Pas može pomoći da se iziđe iz takva stanja i počnu uspostavljati kvalitetniji socijalni odnosi koji osobu mogu osnažiti da potraži pomoć psihologa.
Ponašanje psa vođeno je instinktom i njegov doživljaj svijeta drukčiji je od ljudskoga; nema racionalizacije, analize, samoanalize, samopropitivanja, što ljudima često komplicira svakodnevni život. Pas živi u trenutku i iz tog trenutka izvlači najviše što može. Psi ne razmišljaju o onom što je bilo jučer ili što donosi sutra. Stoga život uz ljubimca može donijeti više mirnoće, može omogućiti stjecanje uvida u to da je vrlo važno živjeti ovdje i sad, predati se trenutku i uživati u malim stvarima. To osobu može vratiti na put s kojega je skrenula.
Sve su to prednosti imanja psa, koji uistinu može biti od velike pomoći čovjeku. No prije odluke o uzimanju psa valja biti svjestan da je pas živo biće i da time čovjek na sebe preuzima veliku odgovornost. Pas nije modni dodatak, sezonski hit, trenutačna zabava. Pas ima svoje potrebe koje trebaju biti zadovoljene, jer u protivnom će pas postati samo izvor frustracije, a ne biće s kojim se može kvalitetno provoditi vrijeme. Pas nikako ne može zamijeniti drugu osobu, a pogotovo stručnjaka u rješavanju određenih emocionalnih smetnja, pa razlog za uzimanje psa nikako ne smije biti isključivo stoga što se tko osjeća loše. No pas može biti vrlo dobra i iznimno korisna pomoć u psihoterapijskom ili savjetodavnom procesu. Psi ne će izliječiti bolest ili poremećaj, ali pomažu osobi da brže prebrodi probleme.
Ako tko boluje od teže depresije i nema dostatnih kapaciteta da vodi računa ni o samom sebi, u tom će slučaju imanje kućnoga ljubimca biti samo još jedna dodatna obveza o kojoj osoba mora voditi računa i nikako ne će imati pozitivan učinak na zdravstveno stanje. Također, ako osoba nije ljubitelj životinja, nabavka kućnoga ljubimca ne će imati pozitivan utjecaj na nju. Stoga, hoće li pas ili bilo koji drugi kućni ljubimac imati pozitivan učinak na zdravlje osobe, ovisi o određenim čimbenicima o kojim čovjek mora voditi računa prije nego što se upusti u tu avanturu. Često se zaboravlja da kućni ljubimci zahtijevaju dodatna materijalna izdvajanja, da možda pojedini članovi obitelji nisu ljubitelji pasa pa to može prouzročiti samo veći stres, povećati napetost i narušiti dinamiku unutar obitelji. A sve to može još više »produbiti« negativne emocije.
Biti vlasnik kućnoga ljubimca velika je odgovornost i zahtijeva određena odricanja i ulaganje napora. Ako je osoba spremna na dijeljenje životnoga prostora sa psom i ako je spremna na suživot sa psom, tada će se taj odnos pretvoriti u nezaboravnu avanturu u kojoj će čovjek moći naučiti neke druge i korisnije obrasce ponašanja koji će mu poboljšati psihološku i tjelesnu dobrobit.
