Govori se o različitim zaprjekama koje onemogućuju svećeničko ređenje. Je li još uvijek invaliditet zaprjeka da netko postane svećenik? Može li se na taj način tjelesno hendikepirani smatrati diskriminiranim? Moje je mišljenje da još uvijek kod mnogih prevladava slika »besprijekornoga« svećenika.
Sanja B.
Nije potrebno pisati da se za svećenika valjano redi samo kršteni muškarac, a da prije ređenja mora ispuniti i neke druge uvjete kao što su potpuna sloboda, brižljiva priprema i odgoj te poučavanje o tome što se odnosi na red i njegove obveze, o čemu piše Zakonik kanonskoga prava (kanoni 1026 i sljedeći), u kanonima 1033 i sljedećima navodi se koji su preduvjeti za ređenje, u kanonu 1041 i sljedećima nabrajaju se »nepravilnosti i druge smetnje« za primanje redova među kojima se ne spominje invaliditet (ako ste mislili na fizički), ali se navodi da su »nepravilni za primanje redova« oni koji boluju »od bilo kojeg oblika ludila ili druge duševne bolesti zbog koje se prosuđuje, nakon savjetovanja sa stručnjacima, da je neprikladan za pravilno vršenje službe«, ali i »onaj koji je teško i namjerno osakatio samog sebe ili drugoga ili je pokušao sebi oduzeti život«. U konačnici, treba navesti da svaki kandidat za ređenje prilaže i potrebne isprave i da se sve provjerava kako bi se utvrdila kandidatova prikladnost, ali ne i svetost (na svetost smo svi pozvani) – ako ste na to mislili pod slikom »’besprijekornoga’ svećenika«. I na kraju kanon 1052, paragraf 3, jasno kaže: »Ako unatoč svemu zbog određenih razloga biskup sumnja je li kandidat prikladan za primanje redova, neka ga ne redi.«
I u Vašim novinama, a i u svojoj župi čula sam za instituciju »Renovabis«. Ako sam dobro shvatila, riječ je o njemačkoj zakladi koja pomaže mnoge crkvene projekte. No možete li mi reći detaljnije o kakvoj je udruzi riječ i imaju li oni kakve veze sa službenom Crkvom?
Čitateljica
Dobro ste shvatili: »Renovabis« je njemačka zaklada posvećena potpori crkvenih projekata ondje gdje je potrebno i gdje to njihovi timovi procjene. S njihove službene stranice renovabis.de samo kratko prevodimo što kažu o sebi: »Renovabis je solidarna akcija njemačkih katolika s ljudima u srednjoj i istočnoj Europi. Renovabis je u ožujku 1993. osnovala Njemačka biskupska konferencija na poticaj Središnjega odbora njemačkih katolika. Time je postao najmlađi od šest općecrkvenih katoličkih karitativnih djela u Njemačkoj: Misereor, Adveniat, Renovabis, Caritas International, Dječje misijsko djelo ‘Pjevači zvijezde’.« »Renovabis« je ime dobio prema Psalmu 104, 30 u kojem na latinskom između ostaloga piše: »et ranovabis faciem terrae« – »i tako obnavljaš lice zemlje«. Zbog te povezanosti s Crkvom i osnivačem »Renovabis« podupire »crkveno-pastoralne projekte, socijalne zadaće, građevinske i ostale projekte u 29 zemalja«, a do sada su ostvarili više od 24.250 projekata u koje su do ožujka 2020. uložili ukupno 767 milijuna eura.
Mnogi su mladi pred izborom fakulteta u ovim tjednima, pa me je to potaknulo na promišljanje – imaju li teološki fakulteti budućnost u Hrvatskoj, s obzirom na sve manji broj mladih koji se odlučuju za svećenički poziv?
Nikola, Čakovec
Demografski problemi i manji broj djece i mladih u obiteljima velik su izazov i izvan hrvatskih granica, kako za sve – pa tako i za teološke fakultete. Kod nas su teološki fakulteti po pravima dio naših sveučilišta, a studenti koji steknu diplomu teologa mogu se zaposliti na raznim, ne samo crkvenim područjima i zanimanjima, a teološki studij nije pridržan samo budućim đakonima i svećenicima. Na vodstvima je teoloških fakulteta i na području visokoga odgoja i obrazovanja čitati i prepoznavati »znakove vremena«, prilagođavati studijske probleme trenutačnim potrebama u Crkvi i svijetu, ali i nuditi dovoljno široke kompetencije kako bi teološki studij bio zanimljiv i atraktivan, a ujedno i koristan ne samo onima koji će nakon završenoga studija pristupiti đakonskomu i svećeničkomu ređenju, nego i svima koji bi se voljeli obrazovati i zaposliti bilo u nekoj crkvenoj bilo u svjetovnoj ustanovi sukladno svojim stečenim kompetencijama.
