Sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj je na margini javnoga i političkoga interesa već dugo. Za funkcioniranje sustava interes nositelja javne odgovornosti, šire skupine uključenih dionika i ukupne javnosti raste tek nakon tragičnih događaja u kojima su žrtve bile ranjive i slabije zaštićene skupine (djeca, starije osobe – požari u obiteljskim domovima, žene – žrtve nasilja…) ili djelatnici koji rade u sustavu, kao što je to bio slučaj tragičnoga ubojstva socijalne radnice u Đakovu. Izazvane tim događajima, još nisu zaživjele najavljene promjene i reforme s ciljem preveniranja takvih nemilih događaja u budućnosti u sustavu socijalne skrbi.

No potreba za reformom postoji i zbog činjenice da se određene socijalne naknade usmjerene na zaštitu najsiromašnijih građana nisu mijenjale posljednjih sedam godina, od promjena u sustavu socijalne skrbi uvedenih 2013. godine, a u primjeni od 2014. Iznosi naknada danas su neadekvatni, a određena zakonodavna rješenja zastarjela. Stoga ne čudi što je resorno Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava i obiteljske politike predložilo veći broj strateških dokumenata i zakonskih promjena te ih uputilo u javnu raspravu i savjetovanje. Riječ je o nacrtu prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (do 3. 11. 2021.); savjetovanju o prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o udomiteljstvu (do 3. 11. 2021.); prijedlogu akcijskoga plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti od 2021. do 2024.; prijedlogu nacionalnoga plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine; prijedlogu akcijskoga plana razvoja socijalnih usluga od 2021. do 2024. godine; prijedlogu nacionalnoga plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti od 2021. do 2027. i savjetovanju o prijedlogu nacionalnoga plana razvoja socijalnih usluga od 2021. do 2027. godine i savjetovanju o prijedlogu nacionalnoga plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine. Očito je riječ o namjeri sveobuhvatne reforme sustava socijalne skrbi u kojem su osim ministarstva sudjelovale i brojne stručne skupine. Treba se osvrnuti barem na neka unaprjeđenja koja donose koncipirani prijedlozi reforme unutar izmjena, prije svega Zakona o socijalnoj skrbi, ali i na neke nedostatke prijedloga koji su naišli na veće negativne reakcije velikoga dijela akademske i stručne javnosti, tj. sveučilišnih nastavnika koji obrazuju buduće socijalne radnike i samih socijalnih radnika koji rade u sustavu.

Prva pozitivna činjenica koja se navodi u dokumentu prijedloga novoga zakona o socijalnoj skrbi jest da će se za njegovu provedbu u državnom proračunu osigurati dodatna sredstva u iznosu od 361 964 634 kune u 2022. godini i 669 891 080 kuna u 2023. godini. Pozitivna je dakle namjera predlagatelja povećati ulaganja u sustav koji je kadrovski i financijski potkapacitiran. Tako se dio povećanja ulaganja djelomično usmjerava na financiranje zapošljavanja novih stručnjaka jer su analize pokazale da su stručni radnici u sustavu (kako u centrima socijalne skrbi tako i u domovima socijalne skrbi) preopterećeni i da treba osigurati dodatna zapošljavanja koja su već započela, što svakako treba pozdraviti.

Minimalna naknada nije dovoljna

Drugi dio sredstava utrošit će se na povećanje socijalnih naknada u sustavu socijalne skrbi kao što su naknade udomiteljima, koje će se također povećati, te je djelomično i zbog te činjenice interes za pružanje usluga udomiteljstva zadnjih godina padao. Također se, osim nekih drugih socijalnih naknada, najavljuje i porast osnovice zajamčene minimalne naknade (ZMN) koja bi trebala porasti sa sadašnjih 800 na 1000 kuna (služi za ublažavanje siromaštva najsiromašnijih građana u Hrvatskoj), a 2020. godine primalo ju je oko 57 tisuća korisnika. Povećanje ipak nije dovoljno ambiciozno i očekivalo bi se u najavljivanoj sveobuhvatnoj reformi veće unaprjeđenje te ključne socijalne naknade usmjerene na ublažavanje siromaštva najsiromašnijih građana. Da je to povećanje nedovoljno ambiciozno (iako resorni ministar točno navodi da je posrijedi povećanje od 25 posto) ilustrirat će sljedeći pokazatelji. Osnovica ZMN-a od 800 kuna definirana je Zakonom o socijalnoj skrbi iz 2013. godine i u primjeni je od siječnja 2014. godine. Dakle radno sposobna osoba koja živi sama u kućanstvu i zadovoljila je kriterije za ostvarenje prava na zajamčenu minimalnu naknadu prima 800 kuna od 2014. godine kada je crta siromaštva prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku iznosila 2000 kuna za samačko kućanstvo, pa je prema tome iznos ZMN-a 2014. godine pokrivao 40 posto crte siromaštva. No do 2021. godine, protekom sedam godina zbog porasta plaća (i troškova života), crta siromaštva prema podatcima DZS-a u 2020. godini za samačko kućanstvo iznosi oko 2930 kuna mjesečno, a u 2021. godini će prijeći granicu od 3000 kuna. Tako će s najavljenim porastom osnovice ZMN-a na 1000 kuna siromašni građanin 2021. godine moći dosegnuti tek 33 posto crte siromaštva. Dakle relativni se položaj siromašnih građana pogoršava unatoč rastu osnovice od 25 posto pa se stoga može zaključiti da je najavljeni porast osnovice za socijalnu pomoć nedovoljan i ne će poboljšati relativni položaj siromašnih građana i njihovu socijalnu uključenost. S tim iznosom zadovoljit će možda tek minimalne prehrambene potrebe na mjesečnoj razini.

Automobilska promjena

Iako je pozitivno to što se predlaže povećanje koeficijenata za djecu pa bi obitelji s djecom dobivale nešto veće iznose pomoći, i dalje ostaje temeljna ocjena da su ti iznosi nedostatni za veće ublažavanje siromaštva, a poticanje socijalne uključenosti ostaje svakako izvan dosega. Također pozitivna je promjena da novopredloženi zakon ukida nejasnu odredbu iz prethodnoga zakona prema kojem bi korisnik ako posjeduje automobil, bez obzira na njegovu vrijednost (a kod korisnika koji žive u ruralnim krajevima automobil je sredstvo mobilnosti), mogao izgubiti pravo na ZMN. Sada je predloženo zakonsko rješenje prema kojem posjedovanje automobila u vrijednosti većoj od 40 osnovica (odnosno 40 000 kuna) znači i gubljenje prava na ZMN.

Socijalni radnici | Ugroženi su stupovi socijalne sigurnosti
Hrvatska udruga socijalnih radnika odaslala je priopćenje sa svoga stručnoga skupa »Na uzburkanom moru reformi« održanom ljetos u novinarskom domu u Zagrebu. »Gubitak pravne osobnosti centara za socijalnu skrb i osnivanje Hrvatskoga zavoda za socijalni rad dovest će do nepovratne čvrste centralizacije sustava, koju smatramo potpuno neprimjerenom. Također, smatramo neprimjerenim poistovjećivanje sustava socijalne skrbi kao kompleksnoga i višedimenzionalnoga s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje ili Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje. Visokocentralizirani i hijerarhijski ustrojen model organizacije sustava, kakav je predložen Akcijskim planom, odgovara tradicionalnoj vizuri sustava socijalne skrbi kao onoga koji služi gašenju ‘socijalnih požara’ i pruža osnovnu socijalnu zaštitu. No takav ustroj nikako nije primjeren za sustav koji bi trebao imati transformativnu, preventivnu ulogu, koji je blizak lokalnoj zajednici, koji uzima u obzir načelo supsidijarnosti i europske standarde u razvoju socijalne skrbi.
Centralizacija sustava socijalne skrbi i uvođenje čvrste hijerarhijske strukture kroz Hrvatski zavod za socijalni rad negativno će se odraziti na sva tri stupa sustava socijalne skrbi: na mjere, na novčane naknade i na socijalne usluge. Mjere u sustavu socijalne skrbi najosjetljiviji su i najrepresivniji dio sustava socijalne skrbi kojim se izravno intervenira u živote korisnika. U pogledu provedbe mjera treba postojati izravna veza između prve instance na kojoj se ona donosi (CZSS) i resornoga ministarstva. Uvođenjem nekoliko posredničkih kanala (podružnica zavoda – zavod u županiji – zavod – ministarstvo) povećat će se pravna nesigurnost i odužiti postupci koji su uglavnom hitne naravi.«

 

Kad u povjerenstvo sjednu nekompetentni

No u stručnim i akademskim krugovima najviše kritike i zabrinutosti izazvali su najavljeni prijedlozi reorganizacije sustava centara socijalne skrbi, ukidanja njihove pravne osobnosti i najavljene centralizacije sustava osnivanjem središnjega zavoda za socijalni rad sa 21 županijskom podružnicom. Tako bi bivši centri socijalne skrbi koji su prije imali pravnu osobnost prema prijedlogu postali ispostave zavoda. To neizbježno vodi prema dodatnoj centralizaciji ionako dosta centraliziranoga sustava. Druga odredba koja je izazvala veliku razinu kritika odnosi se prijedlog osnivanja povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva vezano za pruženu uslugu, postupak ili propuštanje postupanja stručnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. Povjerenstvo se sastoji od predstavnika Ministarstva i predstavnika građana koje bi na javni poziv predložile organizacije civilnoga društva ili su se osobno javili na javni poziv. Temeljni problem koji se socijalnim radnicima čini nepremostiv jest da bi u žalbenom postupku nestručne osobe odlučivale o eventualnom propustu koji su učinili stručni radnici, a može se raditi o potrebi ocjenjivanja stručnih postupaka i praksa za koje je teško očekivati da ljudi koji nisu obrazovani u tom području mogu donijeti kompetentne ocjene. Nezamislivo bi bilo da neko tijelo sastavljeno od »nestručnjaka« na prijedlog udruga civilnoga društva (i predstavnika Ministarstva) ocjenjuje pritužbe pacijenata na postupke u zdravstvenom sustavu, npr. liječnika tijekom operacijskoga zahvata i sl.

Izvan okvira profesionalne etike

Drugim riječima u takvim tijelima očekivalo bi se da sudjeluju kompetentni stručnjaci koji poznaju struku, njezina pravila, procedure i prakse. Ne iznenađuje stoga da se najviše otpora među stručnim krugovima socijalnih radnika odnosi na dvije spomenute odredbe. Sa skupa socijalnih radnika koji se bavio najavljenom reformom, a vezano uz prijedlog osnivanja spomenutoga povjerenstva, priopćili su da ih posebno brine što bi osobe iz povjerenstva u žalbenim postupcima ostvarivale uvid u predmet stranke u postupku te će tako osobe koje nisu za to ovlaštene imati uvid u vrlo osjetljive aspekte života ne samo korisnika, nego i drugih osoba u okruženju korisnika – što izlazi iz okvira profesionalne etike.

Postupak javnoga savjetovanja najavljene reforme sustava socijalne skrbi je u tijeku pa se valja nadati da će apele stručnjaka čuti i uzeti u obzir resorno ministarstvo – zbog sadašnje i buduće dobrobiti korisnika sustava socijalne skrbi.

Dovodi se u pitanje demokratsko načelo supsidijarnosti

I akademska zajednica sa Studijskoga centra socijalnoga rada u Zagrebu u svom priopćenju usprotivila se zajedno sa svim stručnim udrugama (Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi) osnivanju središnjega zavoda sa 21 podružnicom i ukidanju pravne osobnosti centrima za socijalnu skrb.

Iz priopćenja Studijskoga centra socijalnoga rada među ostalim navodi se i sljedeće:

  1. Prijedlog o ukidanju pravne osobnosti centara za socijalnu skrb nije došao od predstavnika djelatnika (stručnjaka) koji rade u centrima za socijalnu skrb ili drugim ustanovama socijalne skrbi ni od radnih skupina koje su radile na izradi prijedloga novoga Zakona o socijalnoj skrbi, nego je nametnut od ministra/ministarstva.
  1. Tim se prijedlogom sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj hipercentralizira, iako je postojeći sustav među visokocentraliziranim sustavima. Time se lokalnim/regionalnim vlastima oduzima mogućnost utjecaja na sustav socijalne skrbi, iako po Zakonu o socijalnoj skrbi one imaju obveze financiranja određenih prava (pomoć za stanovanje, pučka kuhinja, smještaj beskućnika, dio troškova centara za socijalnu skrb, domova socijalne skrbi…).
  1. Novim prijedlogom zavod za socijalnu skrb nema nikakvih obveza prema jedinicama lokalne samouprave u smislu da podnosi izvješća niti su lokalne/regionalne vlasti zastupljene u upravnom vijeću novoga zavoda. Ukidanjem pravne osobnosti centara za socijalnu skrb dovodi se u pitanje demokratsko načelo supsidijarnosti i pozicija centara kao ključnih institucija ne samo socijalne skrbi, nego i socijalne države.
  1. Osnivanje zavoda za socijalni rad nije u skladu s potrebama socijalnoga rada u zajednici koji se treba razvijati na lokalnoj razini i što više decentralizirati. Ukidanjem pravne osobnosti centara socijalne skrbi pogoršat će se javna percepcija socijalne skrbi, rast će nepovjerenje građana i usporit će se procesi unaprjeđenja djelatnosti.
  2. Reforma sustava socijalne skrbi je potrebna, ali ona ne smije biti ishitrena i nametnuta te protivna mišljenjima djelatnika, stručnjaka i istraživača. Reforma treba biti pažljivo pripremljena, temeljiti se na prethodno utvrđenim znanstveno-istraživačkim i analitičkim uvidima i realnim potrebama korisnika te treba uključiti sve relevantne dionike koji djeluju u području socijalne skrbi i socijalne politike: od djelatnika i stručnjaka sustava socijalne skrbi, članova akademske zajednice do predstavnika lokalne i regionalne samouprave, organizacija civilnoga društva i drugih zainteresiranih dionika.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA