Američko-njemački neovisni film »Zemlja nomada« niže nagrade i nominacije otkako je premijerno prikazan u Veneciji, gdje je osvojio Zlatnoga lava za najbolji film. Dva Zlatna globusa dobio je za najbolju dramu i režiju. Ima čak šest oskarovskih nominacija: za najbolji film, Frances McDormand za najbolju žensku glavnu ulogu, Chloé Zhao za režiju, prilagođeni scenarij i montažu te Joshua James Richards za kameru.
Nastao je na temelju istoimene publicističke knjige Jessice Bruder, koja je opisala život kampera, ljudi srednjih i kasnih godina u SAD-u koji žive u kombijima, kamionima i kamperskim vozilima jer su ostali bez zaposlenja te se sele iz mjesta u mjesto u potrazi za poslom i preživljavanjem. U tom su nomadskom životu i tri stvarne osobe: Linda May, Swankie i Bob, koji glume sebe u filmu.
Njima se pridružila Fern (McDormand) nakon što je ostala bez posla i postala udovica. Iz njezine perspektive, prilagođavanja i susreta s ljudima prati se tijek događanja u filmu. Osim dobre glume i kamere, posebno je dojmljiva glazba Ludovica Einaudija. Redateljski je pristup dokumentaristički. Unatoč prikazanomu teškomu životu, film odiše humanošću, melankolijom, pa čak i poetičnošću. Stvaraju se čvrsta prijateljstva i naklonosti. Dave (Strathairn) i Fern se zbližavaju. On joj nudi smještaj u kući njegova sina nakon što je otišao od kampera. No ona mora riješiti emocionalno svoju prošlost i osjećaj slobode…
