»Širok je konsenzus o činjenici da umjetna inteligencija (UI) označava novu i značajnu fazu u odnosu između ljudskosti i tehnologije, smještajući se u središte onoga što je papa Franjo opisao kao ‘promjenu epohe’. Njezin se utjecaj osjeća na globalnoj razini u širokoj lepezi područja, uključujući odnose među osobama, odgoj i obrazovanje, rad, umjetnost, zdravstvo, pravo, ratovanje i međunarodne odnose. Budući da umjetna inteligencija brzo napreduje prema još većim ciljevima, od presudne je važnosti razmotriti njezine antropološke i etičke implikacije. To sa sobom nosi ne samo umanjenje rizika i sprječavanje šteta, nego jamstvo da će njezine primjene biti usmjerene k promicanju ljudskoga napretka i općega dobra.« Tako glasi jedna od onih rečenica koje dobro sažimlju jednu od temeljnih poruka novoga dokumenta, note »Antiqua et nova« (»Staro i novo«), koju su zajednički izdali Dikasterij za nauk vjere i Dikasterij za katolički odgoj. Dokument koji govori o »odnosu između umjetne inteligencije i ljudske inteligencije«, objavljen je, znakovito, na spomendan sv. Tome Akvinskoga 28. siječnja. U uvodu se kao glavni naslovnici dokumenta ističu »oni koji imaju dužnost prenositi vjeru«, a u zagradama se napose navode »roditelji, učitelji, pastiri i biskupi«. No dokument je namijenjen i široj publici, tj. onima koji se slažu oko potrebe za takvim znanstvenim i tehnološkim razvojem koji će biti usmjeren k služenju osobi i općemu dobru«, kaže se u uvodu.
Izvršavaju zadaće, ali ne misle
Nota se s obzirom na sadržaj dijeli na dva dijela. U prvom se dijelu »razmatra kršćanski pogled na ljudsku inteligenciju, nudeći opći okvir misli zasnovane na filozofskoj i teološkoj tradiciji Crkve«. Zapravo se u prvom dijelu opisuje UI u kontekstu ljudske inteligencije kao takve, utvrđuje se temeljna razlika te se izvode osnovni etički postulati za razvoj i primjenu umjetne inteligencije. U drugom se dijelu pod etičkim i moralnim vidom razmatra primjena umjetne inteligencije na područjima na koje ima posebno snažan i osjetljiv utjecaj.
Vrhunac prvoga dijela sljedeće su rečenice: »Kao što opaža papa Franjo, ‘sama upotreba riječi inteligencija u odnosu na UI zavaravajuća je te dovodi u opasnost da se zanemari ono što je najvrjednije u ljudskoj osobi. Polazeći od te perspektive, umjetna se inteligencija ne bi smjela promatrati kao umjetni oblik inteligencije, nego kao jedan od njezinih proizvoda.« Navedena rečenica plod je poduljega promišljanja, koje se na početku osvrće na implicitno poistovjećivanje s ljudskom inteligencijom. »Ipak, čini se da to ne odražava stvarni opseg pojma. Kao ono što pripada ljudskomu biću, inteligencija je zapravo sposobnost koja se odnosi na osobu u njezinoj cjelini, a u kontekstu UI-ja ona se shvaća u funkcionalnom smislu, često pretpostavljajući da se aktivnosti koje su tipične za ljudski duh mogu rastaviti na digitalizirane korake kako bi ih i strojevi mogli replicirati. (…) Napredna obilježja pružaju sofisticiranim umjetnim inteligencijama sposobnost izvršavanja zadaća, ali ne mišljenja. Ta je razlika presudno važna jer način na koji se definira ‘inteligencija’ neizbježno će odrediti razumijevanje odnosa između ljudske misli i te tehnologije«, neki su od pasusa u noti »Antiqua et nova«.
Stroj može birati, no odlučiti mora čovjek
Ljudska je inteligencija otvorena Lijepomu, Dobromu i Istinitomu
Da bi opisao što sve obuhvaća ljudski um i ljudski duh (a nedohvatljivo je UI-ju), dokument analizira filozofska i teološka načela koja određuju kršćansku antropologiju, kršćansko viđenje fenomena čovjeka. Počinje se od razlikovanja između dvaju različitih, ali unutarnje povezanih elemenata inteligencije, razuma (»ratio«) i uma (»intellectus«), pri čemu se prvi zasniva na »istraživanju i diskurzivnom procesu«, a drugi obuhvaća sve sposobnosti ljudskoga duha, tj. definira se kao »djelovanje čovjeka kao čovjeka«. Drugi presudni element kršćanskoga viđenja čovjeka jest utjelovljenje, ili utjelovljenost: »sve je ljudsko biće istodobno i materijalno i duhovno«. Iz navedenih dimenzija proizlaze i drugi aspekti ljudskosti, koje nota zasebno analizira.
Prvi je aspekt odnosnost (»učimo s drugima, učimo zahvaljujući drugima«) koja se očituje u »dijalogu, suradnji i solidarnosti«, a u konačnici se zasniva na »vječnom sebedarju jednoga i trojstvenoga Boga«, koji je izvor ljubavi kao još jedne dimenzije ljudskoga. Zasnovan na sličnosti sa Stvoriteljem, ljudski se identitet i poziv očituje i kao »čuvanje« i »obrađivanje« stvorenoga. Nadalje, tipična je za ljudski intelekt žeđ za istinom. Tu već počinje čovjekova sposobnost nadilaženja, transcendiranja samoga sebe, a vrhunac joj je otvorenost Bogu. »Istinska ‘inteligencija’ oblikovana je Božjom ljubavlju… Iz toga proizlazi da ljudska inteligencija posjeduje bitnu kontemplativnu dimenziju, tj. otvorenost bez interesa onomu što je Lijepo, Dobro i Istinito onkraj svake konkretne korisnosti«, kaže se među ostalim u noti.
»Očita« ograničenja umjetne inteligencije
Premda su već na osnovi analize koju »Antiqua et nova« donosi ograničenja UI-ja »očita«, dokument ipak donosi neka od njih. »Premda umjetna inteligencija može simulirati neke aspekte ljudskoga razmišljanja te izvršavati određene zadaće s nevjerojatnom brzinom i učinkovitošću, njezine sposobnosti proračunavanja samo su dio širih mogućnosti ljudskoga duha. Ona, primjerice, u ovom času ne može replicirati moralno rasuđivanje i sposobnost uspostavljanja istinskih odnosa. Osim toga, inteligencija osobe uvrštena je u povijest intelektualne i moralne formacije koja se živi na osobnoj razini, koja bitno oblikuje perspektivu pojedine osobe, uključujući tjelesnu, emotivnu, društvenu, moralnu i duhovnu dimenziju njezina života. Budući da UI ne može ponuditi tu širinu razumijevanja, pristupi koji se zasnivaju samo na toj tehnologiji ili je preuzimaju kao prvotni način interpretacije svijeta mogu dovesti do ‘gubitka osjećaja za sveobuhvatnost, za odnose koji postoje među stvarima, za široki obzor’«, kaže se među ostalim uz citiranje enciklike »Laudato si’« pape Franje.
Kako dokument pristupa UI-ju svjedoče i sljedeće riječi: »Budući da umjetna inteligencija ne posjeduje bogatstvo tjelesnosti, odnosnosti i otvorenosti ljudskoga srca istini i dobru, njezine mogućnosti, premda se čine beskrajnima, neusporedive su s ljudskim sposobnostima percipiranja stvarnosti. Iz bolesti se puno toga može naučiti, baš kao što se mnogo može naučiti od zagrljaja pomirenja, čak i od običnoga zalaska sunca. Mnogo toga što kao ljudska bića proživljavamo otvara nam nove obzore i nudi nam mogućnost da steknemo novu mudrost. Ni jedan uređaj koji radi samo s podatcima ne može biti na visini tih i mnogih drugih iskustava u našem životu.«
Nakon utvrđivanja jasne razlike između umjetne i ljudske inteligencije nota govori o »ulozi etike u upravljanju razvojem i uporabom UI-ja«. »Oko zabrinutosti glede etičkih implikacija tehnološkoga razvoja ne postoji samo slaganje unutar Katoličke Crkve, nego i među znanstvenicima, proučavateljima tehnologije i profesionalnih udruženja, koji sve više pozivaju na etičko promišljanje koje će na odgovoran način upravljati tim napretkom«, kaže se među ostalim u dokumentu.
Glede same etičke prosudbe UI-ja, nota slijedi načela koja vrijede za svako ljudsko iznašašće. U konačnici je riječ o plodovima »suradnje muškarca i žene s Bogom«, koji su »u konačnici Božji dar«. No to ne znači da se čovjek Božjim darovima uvijek koristi na dobro. Najbremenitiji odlomak note u tom smislu glasi: »Kao i svaki proizvod ljudskoga genija, i umjetna inteligencija može biti usmjerena prema pozitivnim ili negativnim ciljevima. Kad se upotrebljava na načine koji poštuju ljudsko dostojanstvo te promiče blagostanje pojedinaca i zajednica, ona može bitno pridonijeti ljudskomu pozivu. Unatoč tomu… i ovdje se proteže sjena zla. Ondje gdje ljudska sloboda dopušta mogućnost da izabere ono što je zlo, moralno vrjednovanje ove tehnologije ovisi o tome kako je usmjerena i upotrebljavana.«
No dokument kaže da za etičku prosudbu nije dovoljno uzeti u obzir samo ciljeve, nego i »sredstva koja se ulažu da bi se oni postigli«, ali i »opće viđenje i poimanje osobe koji su utjelovljeni u tim sustavima«. »Tehnološki proizvodi odražavaju svjetonazor onih koji ih razvijaju, svojih vlasnika, korisnika i regulatora«, kaže se u noti.
