U mnoštvu preporuka o zdravoj prehrani često se stvaraju mitovi o superhrani ili pak o hrani koja je izrazito nezdrava. Stoga se neki napisi preobražavaju u općeprihvaćena pravila koja nameću određene trendove u prehrani. No znanost je nerijetko opovrgnula određene prihvaćene spoznaje jer bit znanosti i jest u stalnom propitkivanju i istraživanju.
Tijekom proteklih desetljeća svjedočilo se brojnim »preporukama« koje su se kasnije pokazale kao promašaj. Na primjer, svojedobno se pisalo o jajima kao izrazito nezdravoj namirnici zbog visokoga sadržaja kolesterola pa se prijetilo da je konzumiranje već i jednoga žumanjka rizik za zdravlje. No istraživanja su potvrdila da su jaja vrlo zdrave namirnice, a sadržaj kolesterola u njima zanemariv. Britanski znanstvenici Juliet Gray i Bruce Griffin u članku »Jaja i prehrambeni kolesterol – razotkrivanje zablude« navode: »Sveopća zabluda da su jaja škodljiva za kolesterol u krvi, a time i za srce, opstaje među mnogima te i dalje utječe na savjete nekih zdravstvenih stručnjaka. Ta zabluda opstaje unatoč uvjerljivim dokazima da je učinak hrane bogate kolesterolom na kolesterol u krvi neznatan i klinički beznačajan.«
Na popisu nepoželjnih namirnica nalazila se i svinjska mast, za koju se preporučivalo apsolutna eliminacija iz prehrane i kod zdravih ljudi. Nadalje, na popisu »štetnih namirnica« nalazila se crna kava, crveno meso, mlijeko, pa čak i majčino mlijeko koje se smatralo nepoželjnim u dojenčadi koja su imala proljev te se iz toga razloga ukidalo dojenje i uvodila umjetna prehrana i »čajne pauze«. Danas se zna da upravo majčino mlijeko sadrži sastojke koji pridonose oporavku sluznice crijeva. To naravno nije jedina zabluda, a one su često povezane s određenim »trendovima« koji su bili nametnuti širokoj javnosti iz različitih razloga.
Dugačak je popis namirnica koje su bile na »crnoj listi« dok se s druge strane preferirala superhrana poput žitnih pahuljica, svježega voća i povrća, sjemenaka, alga, ribe i slično, kao apsolutno zdravih namirnica. Iako je neupitna nutritivna vrijednost tih namirnica, činjenica je da apsolutno zdrava hrana ne postoji jer pojedine namirnice mogu u određenih osoba uzrokovati zdravstvene tegobe.
Kod nekih bolesti i stanja postoje naznačene prehrambene namirnice koje su preporučljive ili nisu, a da to nije povezano s njihovom nutritivnom vrijednošću. Osim toga, čak i organizam zdravih osoba neke namirnice probavlja teže. Tako su na primjer neki ljudi osjetljivi na laktozu u mlijeku, nekima se pojave crvene mrlje na licu nakon konzumacije alkohola, a nekima određena hrana izaziva nelagodu u želudcu i slično. I jednojajčani blizanci različito reagiraju na hranu, a to znači da prehrana treba biti prilagođena svakoj osobi.
Poznato je da je odgovor organizma na hranu zapisan u DNK, što se utvrdilo nakon završetka sekvencioniranja ljudskoga genoma. Vezano uz to razvila se i znanstvena disciplina nutrigenomika koja proučava interakciju gena i prehrane, odnosno utjecaj genetskih čimbenika na tijelo i njegov odgovor na prehranu, ali i utjecaj sastojaka hrane na ekspresiju gena. Spoznaje nutrigenomike trebale bi omogućiti vrstu prehrane koja osobi najbolje odgovara na osnovi njezina genoma. No ne čekajući masovnu upotrebu hrane na osnovi nutrigenomike, poznato je da prehranu treba individualizirati i da ona ovisi o zdravstvenom statusu, tjelesnoj masi, dobi, spolu, fizičkoj aktivnosti, klimatskim uvjetima i slično. Najvažnija je raznolikost prehrane i umjerenost u hrani jer svaka hrana može biti i lijek i otrov.
a nastao je kao složenica grčkih riječi orthos,
što znači pravilan, i orexis, odnosno apetit
