U doba otuđenosti djece od zajedništva javlja se nostalgija prema zajedništvu za kojim suvremeni čovjek čezne. Iz Večernjega lista došao je blagotvoran savjet: ponovno pročitati, ili kao odmak od ekrana – prvi put pročitati roman Mate Lovraka »Vlak u snijegu«. Davne 1933. godine Mato Lovrak napisao je tu glasovitu knjigu po kojoj je snimljen i film. Novinarka Tea Radulović sa sjetom piše da je svakoj pruzi i svakomu brijegu, a i svakomu djetinjstvu potreban jedan vlak u snijegu.
Malo je bezvremenskih klasika kojima bi se ljudi rado vratili, a »Vlak u snijegu« upravo je jedan od takvih, srcu dragih filmova. Vlak u snijegu današnja djeca možda čitaju kao Ilijadu na starogrčkom i ne znaju što su stroj na paru, zadruga, redari i kondukter, a uskoro ne će znati ni što je snijeg. No, zaključuje Tea Radulović, zasigurno moraju znati što je zajedništvo i kakvu ulogu »Vlak u snijegu« ima u književnoj i filmskoj povijesti. Koliko god bio star i koliko god bio znan, taj film zajedno sa svim svojim likovima, pjesmama i porukama trajno predstavlja najvažnije životne vrijednosti na najjednostavniji mogući način.
Traže se sezonci
Počela je potraga za radnicima za turističku sezonu na Jadranu, ali i u cijeloj Hrvatskoj. Slobodna Dalmacija donosi primjer za dubrovačko područje na kojem je početkom veljače bilo aktivno 185 oglasa u kojima poslodavci traže konobare/konobarice/kuharice – recepcionarke, sobarice/čistačice i pomoćno osoblje. O plaćanju rada navedenih djelatnika koji se traže teško je reći jer su njihove plaće ovisne o brojnim faktorima.
Za voditelja kuhinje nudila se plaća od 3000 do 4000 eura, ovisno o znanju i iskustvu, a tražili su minimalno četiri godine na voditeljskoj poziciji. Postojala je i mogućnost trajnoga zaposlenja. Za kuhara su nudili plaću od 1800 do 2500 eura, za konobare od 1300 do 1600 eura plus napojnice, a za slastičara su nudili plaću od 2000 eura. Postoji i druga opcija: za radni dan od devet do 10 sati nudila se plaća od 2200 do 2300/2500 eura. Plaća ovisi o kvalifikacijama i iskustvu te radnom vremenu, a u obzir je dolazio i ugovor za stalnoga sezonca.
Kuhari bolje prolaze
U sklopu programa »Živi destinaciju« u 2024. godini lokalnim zaposlenicima koji žive u destinacijama i onima koji se trajno dosele isplaćivali su 400 eura neto, a stalnim zaposlenicima i stalnim sezoncima u programu V+3 i do 500 eura mjesečno dodatka, kroz program »Krov nad glavom«. Dolores Lujić, povjerenica Sindikata turizma i ugostiteljstva, rekla je da nitko ne će raditi za osnovnu plaću, da se često radi prekovremeno i da kuhari dobro prolaze. »U povoljnoj su situaciji, malo ih je pa bolje prolaze na tržištu rada.«
Za konobare, naime, ne treba imati posebne kvalifikacije, nego nauče posao u hodu, a kuhari su ipak školovani. Šefovi kuhinja na menedžerskim su ugovorima. Ljudi takvih struka posljednjih godina više se ne zapošljavaju samo na kratak rok tijekom sezone jer se i sezona produljila, a poslodavci žele zadržati dobre radnike, kojih je sve manje. »Nema dovoljno potrebnih ljudi na tržištu pa dobivaju ugovor na najmanje devet mjeseci, poslije kojih imaju pravo na naknadu s burze. Produljila se sezona. »Dok iskoriste godišnje odmore i slobodne dane, dođe to i na deset mjeseci«, pojašnjava za Slobodnu Dalmaciju Dubravka Marjanović Ladašić.
Slijedi li uvoz sestara?
Istodobno u većini jedinica lokalne samouprave ne postoji tolika potreba za gradnjom novih vrtića koliko za podizanjem domova za stare i nemoćne. Broj starijih osoba u potrebi za stalnim smještajem i njegom u domu debelo nadmašuje smještajne kapacitete i raspoloživu radnu snagu. Ovih dana, piše Slobodna Dalmacija, istječe rok za prijavu za natječaj za medicinsko osoblje novoga doma u dubrovačkom Gružu. Ravnatelj tvrdi kako nude plaće bolje nego u bolnici. Domovi od Konavala do Gruža teško nalaze radnike, a na isti se problem žale i njihovi kolege u Istri.
»Naše medicinske sestre u pravilu su ovdje od prvog dana do mirovine. Međutim jako nam je teško naći novu radnu snagu. Na natječaje se u pravilu nitko ne javlja. Imamo tri sestre, a optimalno bi bilo kad bismo zaposlili još četiri. Posao medicinske sestre, a osobito ovaj u domovima za starije, jako je težak pa je teško rješenja nalaziti među umirovljenim sestrama. Mladim djevojkama iz Medicinske škole, koje nam dolaze na praksu, ponavljam kako je posao medicinske sestre uvijek siguran, bez obzira na sve krize. Ne trebaju se brinuti za posao, ali vidim da mnoge od njih kasnije biraju druge fakultete, pedagoški, predškolski i slično«, rekla je Mirjana Vujnović, ravnateljica Doma za starije osobe »Domus Christi«. Je li rješenje uvoz medicinskih sestara, pitaju se u Slobodnoj Dalmaciji.
