U Prvoj knjizi o Kraljevima prorok Ilija zaustavio se u Sarfati. Na ulazu u grad primijetio je udovicu koja je prikupljala drva. Uputio joj je dvije molbe: »Donesi mi malo vode! Donesi mi i malo kruha u ruci!« Dvije kratke molbe mogle su biti dovoljne da se siromašna udovica na njega naljuti. Ali jedan strpljivi odgovor bio je dovoljan da od samoga Boga udovica doživi blagoslov.
Udovica je izišla iz malene trošne kuće naslonjene na gradske zidine. Uputila se žurno prema izlazu iz grada jer joj je ponestalo drva za potpalu vatre. Mnogi su ljudi odbacivali svoj višak na ulazu u grad. Bilo je na ulazu i razne robe, kojekakva otpada što bi ga ostavili trgovci ili prolaznici. Otišla je štogod prikupiti kako bi pripremila posljednji kruh. Brašno je bilo pri kraju. Vladala je velika suša. Štedjela je, otkidala od svojega da bi dala sinu. A voda? Pa svaka se kapljica brižljivo čuvala. Ne samo da je siromašno izgledala, nego su njezine ruke od svakidašnjega posla izgledale sasvim neprepoznatljive. Tragovi žuljeva bili su skriveni u dubokim ispucanim prljavim crnim brazdama. Tko bi našao dovoljno vode da ih do kraja očisti? Štedjela je za svoje dijete. Sama se pogazila kako bi voljenomu dala posljednje što ima.
Zamišljenoj ženi, dok je skupljala malene trijeske za potpalu, približio se prorok Ilija. Bezobrazno, bez pozdrava, reče joj: »Donesi mi malo vode u vrču.« Prepoznala je po njegovoj odjeći putnika, nekoga tko je u grad došao isto tako siromašno. Sjetila se u tom trenutku i sebe. Uputila se do svoje kuće po vodu. I ne samo vodu, Ilija je zatražio i komadić kruha. »Komad kruha? Pa nemam osim ono malo brašna što mi je preostalo! Sad skupljam drva da ispečem posljednji kruh i umrem, skupa sa svojim sinom!«
Koji li veličanstveni odgovor! Nije se na proroka Božjega naljutila. Nije ga odbila. Prepoznala je u njemu osobu sličnu sebi. Osobu koja isto tako živi iz dana u dan. Osobu koja nema budućnosti. A opet, ni ne sluteći, pred njom se nalazio sam poslanik Božji! Onaj koji je dan prepustio Gospodinu! I zato je zaslužila blagoslov. Koliki bi se drugi na njezinu mjestu, u vlastitoj neimaštini, zatvorili u srditost? Neki bi i odbrusili Božjemu proroku! Ali ta je žena bila strpljiva. I posljednje što ima podijelila je s drugima. Nije se oglušila na molbu i zato joj brašna u ćupu nije nestalo niti se vrč s uljem ispraznio.
Ivan Zlatousti u svojim propovijedima hvali udovicu: »Rizik koji je preuzela nije bilo siromaštvo nego smrt. Ona nije znala da je Ilija Božji prorok. Otvorila mu je svoju kuću i stavila pred njega sve što je imala. Što bi moglo biti snažnije od te žene koja je i unatoč tiraniji prirode i sile gladi i prijetnje smrću, stala plemenito brzo i pokazala se jačom od svih? Ova je žena pokazala više gostoprimstva i od otca Abrahama. Što je mnogo, a što malo, Bog određuje ne prema mjeri onoga što je dano, nego prema mjeri onoga koji daje. Često ste sigurno vi koji ste uložili stotinu zlatnika ponudili manje od onoga koji je ponudio samo jedan novčić. Nije moguće da požuda prema bogatstvu i pravednost zajedno stanuju. Stoga protjerajte uzurpatorsku pohlepu ako želite dobiti kraljevstvo!«
Udovica iz Sarfate nije se naljutila na iskrene molbe proroka Ilije. Budući da je njezin primjer poticaj i danas, kršćanin se može ugledati u tu udovicu. Iskrenost njezinih riječi potiče. Nije se izmotavala niti je Iliju udaljila od sebe. Kolikima danas samo nedostaje takva strpljivost udovice? Ona koja nije imala ni osiguranu sadašnjost nije se zatvorila pred tuđom potrebom. Jedan običan Ilijin zaziv ona je odlučila čuti. Kada bi se barem u ljudskim životima nalazilo više primjera te udovice! Oni događaji kada ljudi traže pomoć, da ju napokon i dožive. Kada bi susjed prepoznao potrebe svojega susjeda, a ne samo škrto čekao da postane siromašniji od njega.
Udovica je našla način kako podijeliti svoje siromaštvo. Koliki se danas zatvaraju u besparici? Kriza goriva, kriza grijanja, manjak prihoda. Sve su to postali razlozi udaljavanja. Mnogi su se podcijenili, zatvorili u sebe. Izvana se ljudi drže uznosito, a u kućama siromašniji od udovice. A ta udovica? Ona se spremno uhvatila u koštac sa svojom neimaštinom. I podijelila je. I pobijedila.
Gospodine, daruj nam srce siromašne udovice iz Sarfate. Ne dopusti da se bojimo iskazivati ljubav prema svojim bližnjima. Ne daj da se zatvorimo u vlastite kuće, nego da poput udovice iskazujemo milosrđe i kada nam je najteže jer se po našim bližnjima pokazuješ Ti koji živiš u vijeke vjekova. Amen.
