U potrazi za odgovorom na pitanje koliko se zapravo potrošilo te koje su djelatnosti najviše izgubile u doba pandemije koronavirusne bolesti Ana Franić u Slobodnoj Dalmaciji podatke je dobila iz razgovora s čelnikom Porezne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji Ivicom Kusićem. »Najveći pad u travnju ove godine u odnosu na lani je u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane. Lani je promet u travnju iznosio oko 159,9 milijuna kuna, a ove godine 3,2 milijuna kuna, što je pad od oko 98 posto! Veliki pad u odnosu na lani je i kod obrazovanja gdje je u travnju 2019. godine ostvareno 2,7 milijuna kuna, a u 2020. godini 116 023 kune, odnosno 96 posto manje. Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti lani su ostvarile promet od oko 31 milijun kuna, a ove godine 1,5 milijuna kuna. Umjetnost, zabava i rekreacija bilježe pad od oko 90 posto, a ostale uslužne djelatnosti oko 87 posto. Djelatnostima prijevoza i skladištenja u travnju ove godine u odnosu na lani promet je pao za oko 77 posto, a u građevinarstvu za oko 49 posto. Na razini županije u svibnju najveći gubitak prometa u odnosu na isti mjesec lani zabilježen je kod administrativne i uslužne djelatnosti. Lani je u svibnju ostvareno 43,8 milijuna kuna, a ove godine 4,3 milijuna kuna, što je pad od oko 91 posto. Nakon toga slijede djelatnosti umjetnosti, zabave i rekreacije gdje pad prometa iznosi oko 85 posto. Prošle godine su u svibnju ostvarili oko 5 milijuna kuna, a ove godine malo više od 750 tisuća kuna«, samo su neki od istaknutih podataka.
Slovenski infektolog prof. dr. Andrej Trampuž, koji radi u prestižnoj berlinskoj bolnici »Charite«, za Slobodnu je Dalmaciju rekao da je rizik da se u Hrvatskoj netko – tko na licu ne nosi zaštitnu masku – zarazi koronavirusom jedan prema 100 000. Dakle, treba se sto tisuća ljudi negdje sresti kako bi se samo jedan od njih zarazio. Taj omjer spada u svjetski vrh i Hrvatsku na taj način turistički pozicionira kao jednu od najsigurnijih država svijeta.
»Mi u Njemačkoj imamo svaki dan između 300 i 500 novozaraženih. Virus je i dalje vrlo infektivan i ne bih se složio s nekim svojim kolegama koji govore kako je oslabio. Nije on oslabio, jer mi i dalje, svaki dan, od ukupne brojke novozaraženih imamo 10 posto onih koji će završiti na intenzivnim njegama, odnosno onih koji će imati teže ili teške oblike bolesti«, rekao je dr. Trampuž, navevši podatak da je prvoga lipanjskoga petka u Njemačkoj bila aktivno inficirana 7751 osoba. »Dakle, to su osobe koje mogu zaraziti druge osobe. Ta se brojka svaki dan mijenja i ona je najbolji pokazatelj trenutačnoga stanja s koronavirusom u nekoj zemlji ili svijetu«, ističe dr. Trampuž.
U svijetu je još 3,1 milijun aktivno zaraženih koji mogu prenijeti virus na drugu osobu. »Još uvijek je to velika brojka i zato svi moramo biti još uvijek vrlo oprezni. Da su brojke u Njemačkoj u opadanju kada je u pitanju broj novooboljelih, najviše je pridonijela činjenica da se ljudi pridržavaju mjera. U Njemačkoj 99 posto stanovništva nosi zaštitne maske i pridržava se uputa«, rekao je dr. Trampuž. Pojasnio je i da se u Njemačkoj koronavirus više ne širi cijelom zemljom, nego postoje tri »hot spot« zone, gdje se on nedavno pojavio. S obzirom na to da se u Njemačkoj granica otvorila 15. lipnja, što je omogućilo da Nijemci dođu na njima omiljeni Jadran, dr. Trampuž tvrdi da bi njemački građani 10 puta bili sigurniji u Hrvatskoj nego u Njemačkoj. »Ovdje se ljudi već normalno kreću, nema ograničavanja kretanja, pa ne vidim razloga da ne odu i u Hrvatsku. Naravno, svatko će za sebe sam odlučivati i razmisliti želi li biti u Njemačkoj, ako se zarazi koronavirusom, ili u Hrvatskoj. Ja na svoj godišnji odmor idem u Hrvatsku, u Novigrad«, rekao je infektolog.
Dr. Trampuž smatra da je Hrvatska imala golemu sreću »što je slabo naseljena država, što nema velikih dnevnih migracija stanovništva, pogotovo iz jedne hrvatske regije u drugu, tako da se virus nije mogao prenositi«. »Usprkos tomu što je Hrvatska na vrijeme reagirala, da je kojim slučajem gustoća stanovništva u Hrvatskoj kao u Lombardiji i drugdje na sjeveru Italije i da u Hrvatskoj postoji gušći promet, teško bi se koronavirus stavio pod kontrolu. Ujedno, Hrvatska nema ni izravnih letova iz Kine, što nije nezanemarivo kada je u pitanju mogućnost prijenosa koronavirusa«, rekao je dr. Trampuž novinaru Ivici Markoviću.
Pozornost hrvatske javnosti posljednjih je tjedana snažno uperena na seizmološku službu, a o potrebama seizmologa za više opreme da bi premrežila cijelu zemlju pisala je u Večernjem listu Hana Ivković. »Iako ekipu čini njih samo deset, hrvatska Seizmološka služba, koja je sastavni dio zagrebačkoga Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta (PMF), odnosno njegova Geofizičkoga odsjeka, svoj posao radi kao da ih je najmanje dvostruko više«, napisala je novinarka kojoj je sugovornik bio seizmolog Tomislav Fiket, zamjenik rukovoditeljice službe. Nitko nije ni primijetio da ta šačica ljudi zapravo sve vrijeme radi s jednom rukom zavezanom iza leđa, a Fiket ističe da su im prijeko potrebni dodatni instrumenti i ljudstvo s kojima bi taj odgovoran posao mogli raditi još mnogo bolje.
»Da bi se to i ostvarilo, već dvije godine s partnerima, Ravnateljstvom civilne zaštite, Državnom geodetskom upravom i Rudarsko-geološko-naftnim fakultetom, rade na realizaciji projekta ‘Jačanje kapaciteta Republike Hrvatske za utvrđivanje seizmičkog hazarda i rizika’, vrijednoga 20 milijuna eura. Ideja je u prvom koraku pokriti zemlju gustom mrežom seizmoloških postaja na kojoj će biti seizmografi, akcelerografi i tzv. GNSS točke za mjerenje, a projekt obuhvaća i mnoštvo aktivnosti, od kojih su najvažnije one usmjerene na jačanje kapaciteta partnera te edukaciju javnosti. (…) Seizmografa, osjetljivih instrumenata koji bilježe najslabije pomake tla, u cijeloj je zemlji samo 20, a od toga su dva pokvarena. Ipak, posebno su, dodaje Fiket, ponosni na to da su nedavno uz zgradu Geofizičkoga odsjeka PMF-a postavili i prvi probni seizmograf u bušotini. Akcelerografa, koji prate vibracije ključnih točaka, pak, u Hrvatskoj ima samo deset, od čega je polovica razmještena po Zagrebu, a polovica po lokacijama u Hrvatskoj, poglavito u južnoj Dalmaciji, Stonu i Dubrovniku, gdje je najveća opasnost od velikoga potresa. To nije, ističe Fiket, ni približno dovoljno jer bi za brži i sigurniji sustav odgovora na potres seizmografa u Hrvatskoj trebalo biti barem stotinu, a akcelerografa i mnogo više. ‘Veliku nadu donio nam je ministar Marko Pavić, koji je i sam geofizičar te zaista razumije potrebu izgradnje cjelovitoga sustava’, govori Fiket pa dodaje da do problema svejedno dolazi kad se o projektu počne razgovarati među onima na nižim razinama. Tada se, objašnjava, umjesto davanja aktivne pomoći na ostvarivanju projekta traže razni argumenti kako bi se provedba maksimalno otežala, a najjači je onaj da nema novca. Stvar je u tome, dodaje, da bi se projekt trebao financirati iz točke 5B Operativnoga programa konkurentnost i kohezija, kojoj je cjelokupni budžet prvobitno bio oko 300 milijuna kuna. ‘Obračunsko razdoblje završava 2023. Mi smo uvjereni da imamo kapacitet i znanja koja možemo iskoristiti u provođenju projekta unutar tog razdoblja. PMF je institucija koja uspješno vodi više važnijih projekata, kako nacionalnih tako i međunarodnih, i sigurno je dokazala svoju sposobnost na tom polju. Nadam se da ćemo svi skupa u državi prestati sami sebi tražiti zapreke koje stvarno ne postoje jer nam je u zajedničkom interesu iskoristiti sva sredstva EU koja su nam na raspolaganju kako bismo napredovali’«, riječi su seizmologa Fiketa u Večernjem listu.
