Kada se pomislilo da je krajem godine iseljavanje iz Hrvatske stalo, što zahvaljujući posljedicama pandemijskoga zatvaranja u zapadnoeuropskim zemljama, što podatcima da se povećala zaposlenost u Hrvatskoj, pojavila se prijetnja novoga iseljeničkoga vala, o kojem je u Večernjem listu pisala Dijana Jurasić. Analizirala je posljedice do kojih bi moglo doći nakon što je Njemačka ubrzala davanje državljanstva strancima, i to po novom kriteriju: djeca stranaca rođena u Njemačkoj čiji je roditelj tamo pet godina trebala bi automatski dobiti pravo na njemačko državljanstvo ako jedan od roditelja unatrag pet godina ima »stalnu boravišnu adresu« u Njemačkoj. Dosad je vrijedilo da su djeca rođena u Njemačkoj postajala njemački državljani ako je u trenutku njihova rođenja najmanje jedan roditelj imao prebivalište u Njemačkoj najmanje osam godina, a djeca čiji su roditelji građani EU-a imala su pravo stalnoga boravka nakon pet godina života u Njemačkoj. Sada će se to pravo primjenjivati na djecu stranaca iz tzv. trećih zemalja.
Analize govore da će Njemačka i dalje privlačiti ne samo iseljenike iz jugoistoka Europe koji su i državljani EU-a, nego želi omogućiti i ljudima iz tzv. trećih zemalja »s dobrim potencijalom«, kako ih nazivaju, lakše zapošljavanje u Njemačkoj te bi se prema Deutsche Welleu u tu svrhu trebala uvesti »karta sa šansama za pronalaženje posla«, koja bi se zasnivala na transparentnom, nebirokratskom sustavu bodovanja. A kriteriji za dokazivanje »dobroga potencijala« mogu uključivati kvalifikacije, poznavanje jezika, profesionalno iskustvo, povezanost s Njemačkom i dob kandidata. Za razliku od Hrvatske koja uglavnom uvozi nekvalificiranu radnu snagu po nahođenju poslodavaca otkud stigne, Njemačka zna što radi – potvrdio je to povjesničar i politolog dr. Tado Jurić s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta.
»EU se ne vodi principom solidarnosti, nego između članica EU-a vlada konkurencija u privlačenju mladih i djece. Jezgra EU-a na štetu periferije rješava svoje demografske probleme. K tomu uzimaju probrano stanovništvo. Teza o ‘win-win’ pristupu migracijama, kako za zemlje useljavanja tako i za zemlje iseljavanja, još jednom pokazuje se pogrješnom, odnosno od migracija unutar EU-a korist je jednostrana – i to poglavito za Njemačku. Što se tiče pitanja hrvatskih migracija, ta činjenica o lakšem dobivanju njemačkoga državljanstva u praktičnom smislu ne znači mnogo jer su građani EU-a, pa tako i Hrvati, već u svemu izjednačeni s Nijemcima. Neka praktična korist od njemačkoga državljanstva ogleda se ponajprije u apliciranju za dobivanje određenih službeničkih radnih mjesta (npr. u vojsci, tajnim službama i sl.) na koje hrvatski građani u pravilu i ne ciljaju. Puno je ozbiljniji indikator veliki porast odricanja Hrvata od hrvatskoga državljanstva preseljenjem u Njemačku, iako Hrvati ne moraju odustati od hrvatskoga državljanstva pri uzimanju njemačkoga jer Njemačka dopušta dvojno državljanstvo. Ta činjenica pokazuje razočaranost ozbiljnoga broja iseljenika i indicira da se ne namjeravaju nikada vratiti. Problematična je i činjenica da djeca hrvatskih građana rođena u Njemačkoj automatski dobivaju njemačko državljanstvo, a hrvatsko dobivaju samo ako roditelji podnesu zahtjev. Zbog takve prakse nemamo uvid koliko je djece hrvatskih iseljenika rođeno u Njemačkoj«, rekao je dr. Jurić. Prema njemačkoj statistici, zna se da su 52 tisuće djece od 2013. do 2020. napustile Hrvatsku, a što se tiče odricanja od hrvatskoga državljanstva, poraslo je dvostruko od ulaska u EU. Demograf dr. Stjepan Šterc također ističe da Nijemci potiču useljavanje mladih ljudi, obitelji s djecom, s kojima revitalizacija zemlje počinje odmah, a osobito ju vežu za visokoobrazovanu radnu snagu. Njemačka ide na ključnu imigraciju koja im je bitna i koja će se lako prilagoditi njihovu načinu života. Njima će znanje njemačkoga jezika biti nebitno, bitno im je dovesti mlađu obrazovanu populaciju, a dr. Šterc pretpostavlja da će im vjerojatno plaćati da nauče njemački jezik.
Svjetski je prosjek varanja na ispitima 67,8 posto, a u Hrvatskoj on iznosi 80,9 posto, odnosno 87,3 posto kada je riječ o plagijarizmu. Da u Hrvatskoj studenti na ispitima varaju više od svjetskoga prosjeka pokazalo je istraživanje o studentskom nepoštenju prezentirano na konferenciji Agencije za znanost i visoko obrazovanje. O kolikom je odudaranju riječ najbolje govori podatak da u SAD-u na ispitima vara 4,8 posto studenata, u Kanadi njih 6,4 posto, a u Švedskoj samo 1,1 posto studenata. Najčešći oblici akademskoga nepoštenja studenata je nenavođenje izvora, zamjena riječi ili parafraziranje kako bi se zaobišli detektori plagiranja, preslikavanje strukture drugoga rada, upotreba ranijih radova, plaćanje za izradu cijeloga rada, varanje na ispitima uživo ili na daljinu, lažno predstavljanje i sl. Istraživanje je proveo dr. Rudolf Kirali, viši predavač na studiju sestrinstva Veleučilišta u Bjelovaru, koji upozorava da akademsko nepoštenje ima negativne posljedice za društvo i dovodi i do profesionalnoga nepoštenja, korupcije, kriminala i zastajanja u gospodarskom razvoju, pa je tako u slabije razvijenim zemljama uočen i veći stupanj akademskoga nepoštenja, pisalo je u Večernjem listu.
