Karl Barry Sharpless, američki kemičar, opet je dobio Nobelovu nagradu. Prije 21 godine nagrađen je za otkriće kiralnih kataliziranih oksidacijskih reakcija, a ove je godine postao laureat zbog otkrića klik-kemije. Klik-kemija je sintetski postupak koji omogućuje brzo, jednostavno i efikasno spajanje molekula. Ili, kako to opisuje Olof Ramström, član Nobelova povjerenstva za kemiju: »To je metoda kojom se molekule povezuju poput lego-kockica.«
Sharpless je majstor za molekule, koji je svojim alatom omogućio kemičarima da materijaliziraju svoju maštu. Mnogi se istraživači danas koriste njegovim misaonim patentom i slažu – lego-kockice. Nije rijetkost da sintetičari (ili šegrti), koji se koriste klik-kemijom, objave svoje nove molekule, a da pritom ne razumiju mehanizam reakcije niti znaju tko je smislio recept za reakciju. Proslavljenoga autora ne citiraju u svojim studijama jer ga ne povezuju s rezultatima svojega rada. Iako se koriste njegovim izumom, to je za mnoge samo kemijska kuharica. Čini se da je, po tko zna koji put, znanost genija još jednom pretvorena u običan zanat.
Na besmislenu i pohlepnu proliferaciju novih kemijskih entiteta upozoravao je Pierre Laszlo, profesor kemije i pisac, koji smatra da je inflacija kemikalija posljedica laboratorijskoga aktivizma i nedostatak moralnoga kompasa: »Poseban oblik perverzije, neprovjerene proliferacije kemikalija i maloumne parodije znanosti poznat je pod imenom kombinatorna kemija.«
Potrošači Sharplessova izuma mogu klik-kemiju također pretvoriti u neinventivnu tvornicu plagijata, derivata, artefakata, patenata, kopija, analoga ili novih molekula s potpisom »i ja kemija« (HYLE 2001,7,125).
U rukama mladih znanstvenika klik-kemija trebala bi biti otkriće inspiracije, a ne sredstvo imitacije, ili kako upozorava, iz vlastitoga iskustva, profesor Laszlo: »Jedina dužnost studenta koji priprema doktorat u nekom sintetskom laboratoriju jest da proizvede dva ili tri tuceta novih organskih molekula, što mu je dovoljno za ulaznicu za dobro plaćen posao u farmaceutskoj industriji.« Rezultat neosmišljena »štampanja« novih i novih molekula jesu kemikalizacija okoliša, kemofobija društva i poremećaj standarda u znanosti. Više od 350 tisuća različitih kemijskih entiteta nalazi se na svjetskom tržištu kemikalija, u okolišu i na meniju ljudske populacije (ES&T 2020, 54, 2575). Taj broj nije samo toksikološki problem, nego etički i pravni. Joachim Schummer, kemičar i filozof, smatra da kemijska sinteza nije moralno neutralna niti se može opravdati istraživačkom slobodom. Kemičar je odgovoran za posljedice koje izazivaju njegove molekule.
Čini se da je novi/stari nobelovac Sharpless svojim otkrićem klik-kemije samo produžio Sizifov posao kemičara u stalnoj potrazi za dosad nepoznatim molekulama. Ta je potraga ponekad besciljna, a ponekad u nadi da će se otkriti sveti gral kemije, lijek protiv raka ili, možda, eliksir života. Njegovu su kreativnost, nažalost, mnogi korisnici obezvrijedili, njegovu ideju i intelektualnu igru nisu nastavili, nego je zaustavili monotonim aplikacijama u digestoru. Kao kada se molitva pretvori u brbljanje, a kemija u »prikupljanje poštanskih maraka« (kemijski nobelovac Ernest Rutherford).
