Među brojnim franjevcima koji su djelovali u SAD-u zamjetnu je književnu i kulturnu djelatnost razvio fra Gracijan Raspudić.
Rođen je 25. veljače 1911. u Lipnu u Hercegovini. Gimnaziju je pohađao na Širokom Brijegu, filozofiju i teologiju u Mostaru, a od 1933. u Beču, gdje je zaređen za svećenika 1934. Zatim je pošao u Lyon, gdje je 1938. doktorirao iz teologije, pa u Rim, u komisiju za izdavanje djela velikoga franjevačkoga teologa Dunsa Scota. Vrativši se u Hercegovačku franjevačku provinciju Uznesenja Blažene Djevice Marije, postao je profesorom teologije na franjevačkom učilištu u Mostaru te na Humcu do 1940. Budući da su mnogi Hrvati otišli u Njemačku, i on je pošao za njima i brinuo se za njih. U to je vrijeme bio i član hrvatskoga veleposlanstva u Berlinu. U rujnu 1945. došao u Italiju, gdje je, uz ostalo, u gimnaziji u Grottamari bio profesorom do njezina zatvaranja 1950. Zatim je pošao u Madrid, gdje je, uz ostalo, načinio znameniti prijevod Novoga zavjeta s grčkoga izvornika. Došavši 1957. u SAD, djelovao je u više hrvatskih franjevačkih zajednica. Uređivao je »Hrvatski katolički glasnik« i »Hrvatski kalendar«. Pisao je i u čikaškom hrvatskom tjedniku »Danici«. Jedan je od potpisnika Apela hrvatskih književnika i pisaca u emigraciji 30. travnja 1967. Naime, »Hrvatska revija« objavila je na hrvatskom, engleskom, francuskom i njemačkom jeziku integralni tekst Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskoga jezika, a tomu je dodan »apel« koji ističe Deklaraciju kao prvorazredni dokument u obrani kulturne samobitnosti hrvatskoga naroda. Umro je u samostanu sv. Ante u Chicagu 7. svibnja 1989.
Prije i tijekom rata pisao je pjesme i razne članke u »Luči«, »Novom listu«, »Novoj reviji«, almanahu »Stopama otaca« te najviše u »Katoličkom tjedniku«. Nakon rata objavio je romane »Djevojka Drina«, »Za stolom od kamena« i »Braća Golemci«, s motivima života u Hercegovini. Sva tri romana zajedno su tiskana 2001. u izdanju Matice hrvatske Čitluk. Vrsni su njegovi eseji i prikazi knjiga, kao i pripovijesti. »Jezik kojim Gracijan Raspudić piše lijep je, nenametljivo prodoran i zvučan poput glazbe« (H. Ban), prožet humorom i lucidnim zapažanjima. (L)
