Znanstvenici iz Novoga Zelanda izmjerili su i objavili uznemirujuće podatke o ponovnoj pojavi ozonskih rupa iznad Antarktike. Između 2020. i 2022. godine otkrili su stvaranje goleme ozonske rupe površine od 26 milijuna četvornih kilometara (Nature Communication 2023, 14, 7259). Ta površina odgovara ukupnoj površini Rusije i Kine zajedno. Četvrtina je ozonskoga omotača jednostavno – nestala. Europska je svemirska agencija potvrdila da takav gubitak ozonskoga omotača nikada nije zabilježen.
Smišljeni recepti
Posljednja svjetska uzbuna zbog oštećenja Zemljina zaštitnoga omotača bila je zabilježena početkom osamdesetih. Tada su freoni, klorofluorougljikovodici ili CFC spojevi, optuženi kao krivci za stvaranje ozonske rupe. Svjetska potjera za ozonskim razaračem završena je potpisivanjem Montrealskoga sporazuma 1989. godine, kojim je zabranjena uporaba freona na čitavom planetu Zemlji. Ista je potjera okrunjena Nobelovom nagradom za kemiju 1995. godine. Tako je suradnjom znanosti i politike spašen ozonski omotač, a klimatski su aktivisti dobili efikasan recept za rješavanje budućih ekoloških poremećaja.
Opet rupa – kako to?
Zabranjeni freoni postali su zloglasne kemikalije zbog kojih se, eto, mijenja klima. Upotrebljavali su se u potisnim plinovima, proizvodnji plastičnih masa, kao otapala za čišćenje i odmašćivanje, u hladnjacima, hladnjačama, uređajima za klimatiziranje zraka i toplinskim pumpama.
Zbog masovne su potrošnje prodorom kroz atmosferu uništili ozonski omotač, a globalnom su zabranom freona ozonske rupe uspješno zakrpane. Sve do pandemije koronavirusa.
Danas je u Zemljinoj atmosferi znatno smanjena koncentracija freona, uzročnik je ozonskih rupa odavno eliminiran, ali se oštećenje ozonskoga omotača ipak nastavlja. To zapravo znači da je pojava ozonskih rupa složena pojava koja ne ovisi isključivo o freonima. Upravo to tvrde novozelandski znanstvenici koji čuđenjem nad vlastitim otkrićem upozoravaju da se ne smiju ignorirati ostali činitelji – proljetne temperature, obrasci vrtložnih vjetrova, aerosol iz šumskih požara i vulkanskih erupcija te promjene u solarnom ciklusu.
Neka visi Pedro
Neupitno je da klorofluorougljikovodici burno reagiraju s ozonom i razaraju ozonski omotač. Previše freona znači premalo ozona. Slično vrijedi i za ugljični dioksid koji u prevelikim količinama zaista može zakiseliti oceane i stvoriti efekt staklenika. No fokusiranjem na samo jednoga uzročnika, na samo jednoga kemijskoga Pedra, može se promašiti čitava priča. Kao što je kemijskom kraticom CFC obilježen krivac za stvaranje ozonske rupe, tako se danas kemijskom oznakom CO2 etiketira krivac za globalno zagrijavanje i klimatske promjene. Pandemija koronavirusa najnoviji je podsjetnik na promašaje jednodimenzionalnoga pristupa stvarnosti.
Proizvodi industrije straha
Lociranje samo jedne isključive mete, zanemarivanje složenosti, stvara napast da se problemi rješavaju samo jednim tehničkim rješenjem. Pandemija se tako rješava cjepivom, ozonske se rupe krpaju zamjenskim plinovima (HFC umjesto CFC-a), a globalno se zagrijavanje hladi litijevim baterijama. Ako su predložena rješenja patentirana, postoji razumna sumnja da su proizvod industrije straha.
