Isus, Dobri Pastir, najbolji je primjer osobnoga približavanja svakomu pojedincu. On je prototip svakoga susreta; njegovi suradnici u apostolatu trebaju slijediti njegov primjer. Isus započinje i zadržava se u dijalogu s različitim osobama. U tom razgovoru on im donosi svjetlo, spasenje, oslobođenje.
U susretu sa Samarijankom (Iv 4, 7-42) dijalog započinje Isusovim naizgled banalnim pitanjem: »Daj mi piti.« »S tim pitanjem Isus započinje u svojoj sugovornici unutarnje putovanje koje u njoj budi želju za nečim dubljim« (Benedikt XVI.). Budući da je pobuđen interes za nešto novo, dublje, započinje dijalog približavanja: »Odakle ti voda živa?« Isusov odgovor je: »Tko god pije od ove vode neće ožednjeti nikada.« Gospodin usmjerava razgovor prema onomu koji je pravi izvor spasenja. Žena, premda još ne može sve shvatiti, vođena intuicijom, nastoji razumjeti što je to novo u osobi tako posebnoj. Isus, služeći se svojim darom spoznanja i nesvjesnim materijalom koji žena posjeduje u svojoj pameti, prosvjetljava njezine istine i omogućava joj iskusiti oslobođenje srca. Žena se otvara toj stvarnosti, i ne samo to, nego ide pozvati i svoje sunarodnjake da bi i oni ugasili žeđ na tom izvoru žive vode.
U pozivu bogatoga mladića (Mt 19, 16-22), iako se radi o neuspjelu pozivu, mogu se otkriti zanimljivi aspekti za različite vidove pomoći. Mladić upućuje pitanje Isusu: »Što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus prihvaća dijalog i odgovara mu: »Ako želiš ući u život, vrši zapovijedi.« Mladić ispovijeda da je sve to čuvao od svoje najranije mladosti. »Isus ga na to pogleda i zavoli.« U toj klimi blizine i razumijevanja mladić otkriva svoje ideale: »Što mi još nedostaje?« Isus mu odgovora: »Ako želiš biti savršen, idi i što imaš prodaj i podaj siromasima… A onda dođi i idi za mnom.«
Isus se ovdje očituje kao Učitelj koji respektira drugoga, uvažava njegovu osobnost, njegovu slobodu, njegovu odgovornost. On nudi novi program oslobođenja, potiče na savršenost, na čežnju prema vječnomu, nešto što mladić nije očekivao. »Čuvši to, mladić se na to smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.« Osjetio je bio želju za većom savršenošću, ali još nije bio otkrio ono »blago« i onaj »dragocjeni biser« radi kojega se isplati sve drugo prodati.
