U izvještajima božićnih evanđelja spominje se da je sveta Obitelj išla na popis. Zna li se danas – zahvaljujući povjesničarima i bibličarima – o kakvu je popisu riječ i jesu li poznati rezultati toga popisa?
A. Z.
O rezultatima popisa na koji je išla sveta Obitelj nismo pronašli konkretne podatke (što nužno ne znači da ne postoje), ali možemo istaknuti ono što je poznato, a dijelom spominjete i Vi: da je sveta Obitelj – prema tadašnjim propisima – morala iz Nazareta otići na popis stanovništva u Davidov grad Betlehem jer je Josip bio potomak kralja Davida. Nije to moglo biti ni lako ni ugodno putovanje u ono doba, tim više što je Betlehem od Nazareta udaljen 137 kilometra, a putovali su na magarcu i pješice. Na popis su išli po naredbi cara Augusta, i to za »Kvirinijeva upravljanja Sirijom«, kako piše u evanđelju po Luki: »U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad« (Lk 2, 1-2). A kako je Josip podrijetlom bio iz »grada Davidova« – iz Betlehema – morao je na popis tamo s Marijom, pa se tamo rodio Isus. Popis pučanstva ili cenzus (procjena), prema Biblijskom leksikonu, u to je doba služio kao porezna mjera i provodio se »u 14-godišnjem krugu«. Premda se u Biblijskom leksikonu iznose primjedbe na taj popis (da nije održan u to doba kako se spominje), objašnjava se da se »može prihvatiti da je i na Herodovu području proveden popis pučanstva, no za upravitelja Senecija Saturnina«. »Kao prvo, utvrđivalo se tko je porezni obveznik pa se Josip morao s Marijom pojaviti u Betlehemu«, a kad Luka »Isusovo rođenje povezuje sa spominjanjem popisa pučanstva (Lk 2, 1-7), to ne čini u prvom redu iz povijesnih razloga, već da prikaže kako se Božje djelo ispunja kroz ljudsko djelovanje i da je Isus u doba političke potlačenosti rođen da spasi narod i svijet«. »Nadalje, i ovdje vidimo Lukinu namjeru da Isusovo poslanje uklopi u svjetsku povijest.«
Možda će zvučati malo neobično moje pitanje, ali silno me zanima je li se Isus rodio baš u prosincu kada slavimo njegovo rođenje.
Čitatelj
»Podsjećam: Ono što se na Zapadu slavi kao Božić, na Istoku, u isto vrijeme, dakle u 4. st. po Kristu, Crkva slavi očitovanje, objavu, epifaniju ili Bogojavljenje. U početku je riječ o jednom te istom blagdanu. Tek će se kasnije, kada Zapad, odnosno Rim, preuzme blagdan Bogojavljenja, ta dva blagdana početi razlikovati. Nastanku i pojavi blagdana Božića pridonijelo je mnogo razloga. Prvi je od njih pokušaj da se zamjenom Božića potisne pogansko slavlje u čast nepobjedivomu Suncu (Sol invictus – Dies Solis invicti). Riječ je o slavlju, vezanu uz zimski solsticij, koje je uveo car Aurelijan (270. – 275.). To se pogansko slavlje lako moglo prereći na kršćanski način. To nepobjedivo sunce koje se iznova rađa prevedeno je kao Krist koji je Sunce pravde, kako kaže biblijski tekst (usp. Mal 4,2; Lk 1,78)«, piše naš liturgičar mons. dr. Ivan Šaško, koji potom tumači: »Ipak, čini se da je pravi razlog negdje drugdje. Naime, početkom 4. st. neki su u Crkvi osporavali Božje utjelovljenje, Kristov dolazak kao čovjeka na zemlju, te je Crkva, da bi suzbila krivi nauk, vjerojatno uvela ovo slavlje Kristova utjelovljenja na dan koji je svojom simbolikom pogodovao tumačenju toga događaja: Krist koji je novo sunce što pobjeđuje tamu svijeta. Ovo je slavlje željelo biti obrana onoga što i danas molimo u Vjerovanju: vjerujem u Isusa Krista, Sina Božjega, začeta po Duhu Svetom, rođena od Djevice Marije. Ono što iznenađuje jest brzina kojom se slavlje proširuje na čitavo kršćanstvo«, a danas se liturgijski slavi 25. prosinca.
