Na poziv redovnica sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, mladi svećenik Tomislav Ivančić počinje voditi vjeronauk za srednjoškolce, a potom i za studente u njihovoj crkvi u Frankopanskoj ulici. Smatrajući da vjeronauk tek s euharistijskim slavljem dobiva potpuni smisao, uvodi i nedjeljnu misu za mlade u 11 sati. Mnoge je studente iz raznih dijelova grada Zagreba svojom pjesmom i gitarom, ali i osmjehom i toplom riječju mladi svećenik Ivančić privlačio na studenski vjeronauk i misu. Naime, bio je svjestan činjenice da pjesma i molitva pogađaju ravno u srce čovjeka i da ga mogu uspješno dovesti i voditi k Bogu. Također je znao da sama glazba možda može lakše i brže mlade dovesti Bogu, ali bez dublje teološke pozadine teško se mogu graditi čvrsti temelji vjerničkoga života. Stoga su kateheze ciljale postavljati egzistencijalna pitanja, ali i davati odgovore na njih. Mnogi su, privučeni glazbom a obogaćeni teološkom riječi, ostali u zajednici te svoje talente stavili na raspolaganje. Na poticaj Prezbija, kako su ga od milja zvali njegovi mladi, u zajednici se ubrzo osnovao zbor koji je predvodio pjevanje na misi mladih. U zboru su bili oni koji su išli u glazbene škole (srednja i akademija), ali i nadareni samouki glazbenici. S obzirom na svoj glazbeni dar i iskustvo iz studentskih, ali i vatikanskih dana, Prezbi je mnogo pozornosti posvećivao pjevanju u liturgiji.
Govoreći o nastanku pjesama za zajednicu u Frankopanskoj, u uvodniku pjesmarice »U miru Tvom spasonosnom« napisao je: »… naše pjesme su trebale biti liturgijski prilagođene duhu suvremenih pokoncilskih i glazbeno-tekstualne trajnosti«. Stoga je repertoar zbora pomno biran kako bi odgovarao ne samo duhu liturgijskoga vremena, nego i poruci slavlja, vodeći posebice brigu o ulozi glazbe u liturgiji. Pjevanje mladih na misi u Frankopanskoj nikad nije bilo koncert zbora ili nekoga od solista, nego predvođenje i u službi liturgije. Repertoar zbora bili su tada poznati prepjevi, hrvatske pučke i zborske popijevke, ali malo-pomalo i vlastite autorske skladbe. Naime, Prezbi je stalno poticao zajednicu na molitvu da se počnu rađati i nove vlastite skladbe. Iz tih molitava rodile su se prekrasne pjesme, a neke od njih pjevaju se i dandanas po mnogim crkvama diljem Lijepe Naše. Dio tih pjesama objavljen je u pjesmarici »U miru Tvom spasonosnom« koju su za Božić 2012. godine priredili članovi zajednice.
Tada već vrlo živa i aktivna zajednica mladih iz Frankopanske uz zbor je imala i vokalni »Oktet Frankopanska« koji je gajio zborsko višeglasno pjevanje. Mnogo se vježbalo, budući da je Prezbi njegovao odgovorno pjevanje Bogu, govoreći da se – ako Bogu stvarno treba dati najbolje – uistinu treba potruditi da doista i bude najbolje.
Krajem 70-ih zajednica mladih sv. Vinka iz Frankopanske bila je jedna od aktivnijih zagrebačkih zajednica, stoga nije ni čudo da su se vrlo rado odazvali pozivu za sudjelovanje na Uskrs festu, novom festivalu duhovne glazbe koji je pokrenut 1979. godine. Zajednica je nastupila s pjesmom Damira Foretića »Donesoh vam Istinu« i osvojili su drugo mjesto. Sljedeće godine zajednica s pjesmom Zlatka Penzara i Melite Petrović »U zoru proljetnog jutra« osvaja prvo mjesto. Na Uskrs festu 1981. godine zajednica mladih iz Frankopanske nastupila je u dvije kombinacije. Dio koji je nastupio pod imenom »Frankopanska« izveo je skladbu »Praznina« koju su napisali Emili Sinčić i Rita Ujčić, a novi sastav koji se nazvao »Grupa F« sa skladbom Slavka Nedića »Gospodine Isuse« osvojio je treće mjesto. Na četvrtom Uskrs festu, 1982. godine, prvom koji je održan u crkvi sv. Križa u Sigetu, mladi iz frankopanske zajednice nastupili su u čak tri kombinacije. »Oktet Frankopanska« izveo je u uvodnom dijelu dvije skladbe »Nebesa silna« (Benedoto Marcello) i »O Bože nisam vrijedan« (Joseph Haydn). U natjecateljskom dijelu Vikica Gagula i Silva Nikpalj izvele su vlastitu skladbu »Ti si moj Bog«, a u revijalnom je »Grupa F« izvela skladbu Slavka Nedića i Josipa Mijića »Dolazak Sunca«. Na Uskrs festu 1983. godine, koji je ponovno održan u Sigetu, Lidija Deljusa iz frankopanske zajednice zajedno s grupom »Karizma« koja je nastala na korijenima »Grupe F« osvaja prvu nagradu publike s pjesmom »Nemoj me ubit majko« čiji su autori Slavko Nedić i Marica Gamulin. Zajednica mladih iz Frankopanske iste je godine nastupila i u revijalnom dijelu festivala s pjesmom »Molitva«.
Takav uspjeh zajednice na prvim Uskrs festovima nije nešto što se dogodilo odjednom. Pjesme nastale u zajednici nisu bile same sebi cilj, nego plod ustrajnih i dugotrajnih molitava cijele zajednice. Upravo su te molitve rodile ili barem uvelike pomogle da se rodi još jedno krasno djelo.
Malo je znano da su neke od pjesama s albuma »Sva čuda svijeta« grupe »Film« nastale zahvaljujući ili pod utjecajem molitve u Frankopanskoj zajednici. A sve je započelo na seminaru na Fratrovcu 1982. godine na kojem je bio nazočan i Jura Stublić, vođa i autor pjesama grupe »Film«. Naime, Stublić je tražeći odgovore na životna i egzistencijalna pitanja došao na seminar profesora Ivančića koji je održan krajem 1982. godine na Fratrovcu. U razgovoru za emisiju »Sacro ritam« Hrvatskoga katoličkoga radija, Stublić je svoje iskustvo frankopanske zajednice opisao riječima: »Došao sam na seminar koji je vodio prof. Ivančić i tamo sam bio vrlo impresioniran događanjima pa sam nastavio dolaziti na sastanke zajednice u Frankopansku. Seminar mi je pomogao i na neki me način inspirirao u radu na albumu ‘Sva čuda svijeta’. Ima na tom albumu duhovnih pjesama i one su uglavnom u formi ljubavnih, ali recimo pjesma ‘Istina piše na zidu’ čista je duhovna pjesma.«
Pored te pjesme, na albumu ima više duhovnih pjesama koje su upakirane u ljubavnu formu, kao na primjer: »Boje su u nama«, »Ti zračiš zrake kroz zrak«, »Sva čuda svijeta«, »Mi nismo sami«. Sve su to divne ljubavne pjesme, no dovoljno je samo primjerice promijeniti »ti« (draga) i staviti »Ti« (Bog) i one postaju krasne duhovne pjesme.
Dio tih pjesama s albuma »Sva čuda svijeta« (»Jugoton«, 1983.), ali i sljedećega »Signali u noći« (»Jugoton«, 1984.) plod su ne samo seminara na Fratrovcu, nego i molitava cijele zajednice koja je Stublića prihvatila kao svojega člana ne zbog toga što je bio poznato ime, nego zbog njegove vjere i traženja. Primjerice, cijela je zajednica molila za uspjeh novoga albuma grupe »Film« koji je Stublić išao snimati u Švedsku. Stoga se može slobodno reći da su »Sva čuda svijeta« prvi album duhovne glazbe svjetovnoga izvođača.
Još jedno diskografsko izdanje vezano je izravno uz Tomislava Ivančića. Naime, 2001. godine u nakladništvu Glasa Koncila objavljen je album »Zašto, o Bože«, koji sadrži osamnaest njegovih tekstova u pjesničkoj formi, a osam je uglazbio i izvodi Ivan Ivica Percl. Aranžmane za tih osam pjesama radili su Toni Eterović i Ivica Percl. Snimano je u studiju Hrvatskoga katoličkoga radija, a glazbenu produkciju potpisuje sam Percl. Album »Zašto, o Bože« audio je zbirka meditacije na temu križa, patnje i vjerničkoga hoda kroz život koje govori mons. Ivančić te uglazbljenih meditacije na istu temu u prepoznatljivu Perclovu šansonijerskom stilu. Neke se meditacije, poput »Mislim«, »Bezbroj križeva« ili skladbe kao »Sigurno je da postoji Bog«, »Ovdje manjka Bog« ili »Znak križa«, i danas mogu čuti na valovima HKR-a i Radio Marije.
Pjesmarica »U miru Tvom spasonosnom« predstavlja bogati spomenar glazbenoga hoda i rasta zajednice »Molitva i Riječ«. »Željeli smo na jednom mjestu skupiti sve pjesme koje su nastale među nama, autorske pjesme skladane u skromnim studentskim sobama, na susretima, seminarima, duhovnim obnovama, zajedničkim ljetovanjima…«, napisala je u uvodniku Vikica Tišljar, jedna od urednica pjesmarice. Na više od dvjesto stranica nalazi se dvjestotinjak skladba. Budući da je u zajednici bilo više zborova, od manjih i repertoarom jednostavnijih do »Okteta« koji je izvodio zahtjevnije višeglasne skladbe, u pjesmarici se nalaze različite skladbe formom i izvedbom – od onih jednoglasnih s akordima do onih zahtjevnih u zborskoj četveroglasnoj obradi. Najveći je dio pjesama iz razdoblja od 1971. do 1984. godine, kada je zajednica započinjala svoj hod i rast u crkvi sv. Vinka u Frankopanskoj. U tom je razdoblju nastalo uistinu mnogo novih autorskih skladba. Neke od njih vrlo su zapaženo izvedene i na Uskrs festu, međutim najveći dio ostao je duboko zapisan u duši onih koji su ih slušali i pjevali na misnim slavljima, klanjanjima, molitvenim i seminarskih susretima. U pjesmarici se ne nalaze samo pjesme »frankopanskih« autora, nego i autora iz drugih zajednica, ali i izbor pjesama bogate crkvene tradicije.
