Djeca u majčinoj utrobi čuju i majčin i očev glas pa počinju prema njima ugađati ne samo svoju dušu, nego čak i plač. Zato su i brojna istraživanja pokazala da se plač među djecom razlikuje. Djeca već u utrobi razlikuju »signale« koji dolaze do njih – što je ljudski glas, neki jezik, a što je pozadinska buka, šum.
Nakon što se rode, prvi glasovi koje proizvode usklađeni su s »tonovima« koje su vjerojatno najčešće slušali dok su bili u utrobi – očevim i majčinim glasovima. »To pokazuje da nas djeca vrlo pozorno slušaju i prije nego što su rođena.
Djeci treba već tada govoriti, nježno. Može im se i nešto čitati, pjevušiti«, potiču iz »Obitelji i medija«.
»Zasigurno najintimnija vrsta komunikacije koju samo dijete doživljava kao najutješniju i najbližu dolazi od majke. Dijete upravo s majkom uspostavlja svoj prvi odnos«, napominju iz »Obitelji i medija« i navode nekoliko istraživanja koja su pokazala da majčin glas ima i doslovce iscjeljujuću snagu. »Majčin glas ima izravan utjecaj na razvoj djetetova mozga, a odsutnost majčina glasa može rezultirati neusklađenostima u razvoju djetetova osjetila sluha te može uzrokovati čak i neke pojave u djetetovu središnjem živčanom sustavu«, pojašnjavaju.
»Djetetu je potrebno puno više od hranjenja, presvlačenja i kupanja. Potrebni su mu i fizički kontakti i nježne riječi, da ga se promatra i prihvaća. A to je zadatak osobe za koju dijete gaji najsnažniji osjećaj vezanosti, osobe koja ga je nosila u sebi – majke. Ona ima središnju ulogu u tome da se dijete nauči što je ‘vanjski’ svijet. Njezine riječi i dodiri donose osjećaj sigurnosti«, dodaju iz »Obitelji i medija«. Na tom tragu napominju i da se majke u važnim trenutcima zbližavanja, kao što je dojenje, u cijelosti trebaju posvetiti djetetu, maknuti mobitele i isključiti neke pozadinske »zabave« kao što je televizor. »Dijete mora znati da je majka tu za njega«, potiču iz »Obitelji i medija«.
