Zakon razlikuje dvije vrste prijevremenih starosnih mirovina, i to prijevremenu starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca. Uvjeti su različiti, kako za žene tako za muškarce, a različite su i visine jer se kod ostvarenja prijevremene starosne mirovine zbog stečaja poslodavca ne primjenjuju odredbe o dodatnom smanjivanju mirovine, posebno s obzirom na prava žena.
Čitanje, odnosno poznavanje početne odredbe, koja propisuje da pravo na prijevremenu starosnu mirovinu stječe »osiguranik« kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskoga staža (članak 34. Zakona o mirovinskom osiguranju – skraćeno: ZOMO), ne znači još ništa. Naprotiv može prosječnoga građanina dovesti u zabludu zbog činjenice da se zakoni često mijenjaju, a k tomu i sistematiziraju čudnom logikom nerazumljivom i pravnicima. To osobito dolazi do izražaja kada je riječ o uvjetima, posebice za žene i za muškarce. Tako u ovom slučaju navedena odredba ne govori o muškarcu, odnosno o ženi, nego o osiguraniku, dakle neovisno o spolu. Budući da se u mirovinskim propisima uvažava razlika u spolovima, uvjeti za mirovine su različiti, što znači da navedeni uvjet ne vrijedi u ovoj godini. Zbog toga u prijelaznom razdoblju od 2014. do 2019. g. (ako bude tada još uopće važio sadašnji zakon?!), uvjeti za mirovinu svake su godine drugačiji, ovisno o spolu osiguranika, starosti i godinama mirovinskoga staža.
Žene u tom prijelaznom razdoblju ostvaruju pravo na prijevremenu starosnu mirovinu pod povoljnijim uvjetima starosti. Tako je od 1. siječnja do 31. prosinca ove godine uvjet za ostvarenje i priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu za žene propisano najmanje 57 godina života i 32 godine mirovinskoga staža. Prema tome, mlađa žena ili ona s manje staža od tako propisanoga ne može ostvariti prijevremenu starosnu mirovinu. Međutim, može imati više ili godina ili staža ili oboje.
Visina takve prijevremene starosne mirovine trajno se smanjuje za svaki mjesec ranijega ostvarivanja prava na mirovinu prije navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na redovitu starosnu mirovinu za žene. Osim toga ženi koja stječe pravo na prijevremenu starosnu mirovinu polazni faktor za određivanje mirovine iznosi u 2018. godini prema sljedećem prikazu: sa 33 godine mirovinskoga staža 0,34 % po mjesecu; sa 34 godine mirovinskoga staža 0,32 % po mjesecu; sa 35 godina mirovinskoga staža 0,30 % po mjesecu; sa 37 godina mirovinskoga staža 0,25 % po mjesecu; sa 38 godina mirovinskoga staža 0,15 % po mjesecu i sa 39 godina mirovinskoga staža 0,10 % po mjesecu. Nakon navršenih 40 godina staža nema više potrebe za smanjenim polaznim faktorom za izračun visine mirovine jer su ispunjeni uvjeti staža za redovitu starosnu mirovinu.
Kad je riječ o prijevremenoj starosnoj mirovini zbog stečaja poslodavca, bitna je prednost kod takvoga načina ostvarivanja prijevremene mirovine u tome da se prijevremena starosna mirovina ne umanjuje zbog ranijega odlaska u mirovinu. Pravo na takvu varijantu prijevremene starosne mirovine ima »osiguranik« kada ispuni uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu, i to muškarac kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskoga staža, a žena kada ispuni uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu iz prijelaznoga razdoblja, pa tako u 2018. godini kada navrši 57 godina i mirovinski staž od 32 godine, ali pod uvjetom da je osiguranik (dakle i žena i muškarac) nakon prestanka osiguranja prouzročenoga stečajem, neposredno prije ispunjenja navedenih uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu, proveo u neprekidnom trajanju najmanje dvije godine kao nezaposlena osoba prijavljena službi mjerodavnoj za zapošljavanje te da se s danom ispunjenja uvjeta odjavi iz evidencije nadležne službe za zapošljavanje. Svi navedeni uvjeti trebaju biti kumulativno ispunjeni. Međutim ne moraju biti ispunjeni u isto vrijeme.
Nepravda je u činjenici da osiguranik kao nezaposlenik može, odnosno mora čekati na tu mirovinu dok ne protekne rok od dvije godine nakon prestanka radnoga odnosa na zavodu za zapošljavanje. Dakle stimulira se takvoga nezaposlenoga radnika da ne radi ili da radi na crno, samo da bi ispunio uvjet propisane neprekidne nezaposlenosti. Valja još upozoriti da u tom slučaju pravo na mirovinu pripada samo onom osiguraniku koji se na dan ispunjenja prvih uvjeta za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu odjavio iz evidencije nadležne službe za zapošljavanje, kojoj se prijavio neposredno nakon prestanka radnoga odnosa zbog stečaja poslodavca i proveo u neprekidnom trajanju kao nezaposlena osoba najmanje dvije godine.
Status nezaposlene osobe priznaje se prema Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine, br. 80/2008, 121/2010, 118/2012, 12/2013-pročišćeni tekst i 153/2013). Status nezaposlene osobe, među ostalim, ima korisnik invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i korisnik invalidske mirovine zbog djelomičnoga gubitka radne sposobnosti te korisnik obiteljske mirovine kojemu se ta mirovina ne isplaćuje, osoba koja ispunjava uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu te nezaposlena osoba koja je prijavljena na produženo osiguranje nakon prestanka osiguranja.
Pravo na prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik stječe od dana kada su ispunjeni uvjeti za mirovinu, s tim što se to pravo može ostvariti tek nakon prestanka osiguranja (zaposlenje, obavljanje obrtničke ili poljoprivredne djelatnosti i dr.). Ipak postoji iznimka za slučajeve kada osiguranik koji je na osnovi izmijenjenoga ugovora o radu nastavio raditi, ali do polovice punoga radnoga vremena. Tada može i bez prestanka radnoga odnosa steći pravo na mirovinu.
U slučaju kada zahtjev za mirovinu podnese nezaposlena osoba, koja je već ranije ispunjavala uvjete, ima pravo na mirovinu najranije šest mjeseci unatrag računajući od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva. Unutar toga razdoblja unatrag osiguranik može birati datum od kada želi da mu se prizna pravo na mirovinu.
