Je li starost poraz ili zlatno razdoblje života čovjeka? Često se u medijima čuje da svijet Zapada sve više stari, da se rađa manje djece, no unatoč tomu rjeđe se mogu susresti napisi koji govore da je starost zlatno doba života. Starost je za suvremenu kulturu sve više prikazana kao teret, kako za pojedinca koji je star tako i za njegovu okolinu, a kada je starost popraćena i nekom teškom bolešću, često se javlja i pitanje: »Čemu sve ovo i koji je smisao?« Projekt »Obitelj i mediji« životnim svjedočanstvom jednoga svojega suradnika, koji je htio ostati neimenovan, dao je nekoliko aktualnih odgovora.
»Nedavno mi je preminuo otac, koji je imao 91 godinu i koji je deset godina patio od Parkinsonove bolesti, pri čemu je posljednje četiri bio gotovo u cijelosti nepokretan. Znam koliko je teško prihvatiti bolest bliske osobe, koliko je iscrpljujuće vidjeti kako bolest polako oduzima tu osobu… No moj je otac dao odgovor ponizno se boreći sa svojom bolešću. Naučio me da je vrijednost njegova života njegova sama prisutnost. Da, vrijedni smo zato što smo ovdje – zato što postojimo«, piše na stranici projekta. Netko tko je star, bolestan ili slab ne može proizvoditi i odgovoriti na diktate »ponude i potražnje« suvremenoga globalnoga gospodarstva pa se javlja i »kultura odbacivanja« koja sve takve »neproduktivne« želi staviti sa strane, pa čak i eliminirati jer su oni, kako kaže istrošena fraza, »teret društva«. Tu se javlja i govor o eutanaziji, koja može biti pasivna, kao čin izostavljanja liječenja, isključivanja aparata ili prestanka davanja terapije terminalnim pacijentima, koje se »pušta da umru«, ili pak u aktivna. Potonja podrazumijeva aktivno potpomaganje nečije smrti.
»Više smo zaokupljeni reguliranjem smrti nego što nas zanima pronalazak smisla života i zaštita života u svim njegovim fazama. U očima moga otca, iako su one bile izmorene bolešću, uvijek sam vidio želju za budućnošću, prisutnošću drugih i pomoći, uz što se vraćala i bezgranična zahvalnost. Slabo zdravlje, patnja i usamljenost starih ne smiju se ignorirati. Rješenje nije ‘lagani prijelaz’ u vječnost, nego cijeljenje njihovih fizičkih i mentalnih boli«, prenosi svjedočanstvo »Obitelj i mediji«.
