Čitanje priča djeci uobičajena je praksa u mnogim obiteljima i danas, bez obzira na veliki pritisak svekolike zabave koja dolazi iz različitih zaslona. Projekt »Obitelj i mediji« donosi i nekoliko savjeta zašto je čitanje priča korisno ne samo za one najmanje, nego i za njihove roditelje.
Djeca općenito vole slušati priče jer one potiču njihovu maštu i traže od njih emocionalni angažman, a na duge im staze omogućavaju shvatiti i početi razlikovati različite aspekte njihove svakodnevne stvarnosti. Čitanje priča za laku noć ujedno je djelotvoran odgojni i obrazovni alat. Naime, dijete se poistovjećuje s likovima iz priča, pokušava zamisliti sebe u situaciji u kojoj se nalazi protagonist određene priče i, još važnije, počinje samostalno razlučivati kakva je odluka u određenoj situacija dobra i poželjna.
No manje je poznato da čitanje priče ima velike koristi ne samo za djecu koja razumiju ono što se čita, nego i za novorođenčad. Već kad navrši šest mjeseci novorođenče može čuti priču koja mu se čita, iako naravno ne razumije značenje riječi koje su izgovorene. No od rane dobi djeca mogu razlikovati kada se s njima pokušava razgovarati, a kada im se nešto čita naglas. I kod novorođenčadi slušanje priča može imati korisne posljedice na razvoj njihovih budućih emocionalnih i međuljudskih umijeća. Dakle, nikad nije prerano započeti s navikom čitanja priča, bilo u danu bilo kao uspavanka za laku noć, potiču iz »Djece i medija«. Iako je novorođenče možda premalo da bi razumjelo riječi i poantu neke priče, ono itekako osjeća pažnju koju mu roditelj posvećuje kada uz njega naglas čita neku dječju priču. To je bez sumnje i gesta roditeljske ljubavi koju dijete kroz tu formu komunikacije upoznaje od prvih mjeseci života. No ni u tome nije kraj pozitivnim efektima čitanja dječjih priča. Naime, ne treba zaboraviti da i roditelji čitajući priče naglas zapravo i sami ulaze u svijet dječje mašte, vraćaju se u vlastite dane bezbrižnoga djetinjstva i udaljavaju od svakodnevne rutine, briga, posla…
