Uz svetkovinu Velike Gospe snagu vjere u zagovor Majke Božje svjedoči obitelj Ivane i Ivana Rose koja živi u Orebiću na Pelješcu i ondje se bavi ugostiteljstvom i maslinarstvom. Ivan je rođen 1972. u Ljubuškom, podrijetlom iz vrgoračkoga kraja, a na Pelješcu živi od 1977. Supruga Ivana, djevojački Trobok, rođena je 1975. Vjenčali su se 1997., a u brak su stupili i kao štovatelji Kraljice Mira u Međugorju jer ondje su odlazili još kao mladić i djevojka. Roditelji su četiriju kćeri: Ive, Karle, Rebeke i najmlađe Mile kojoj su 2015. godine liječnici dijagnosticirali hemolitičku anemiju, autoimunu bolest kod koje se narušava prijenos kisika i ugljičnoga dioksida.
»Supruga Ivana duhovno je bila spremna na dijagnozu naše najmlađe djevojčice Mile koja se u korizmi 2015. teško razboljela od hemolitičke anemije. Provela je u Dubrovniku 30 dana bolničkoga liječenja u strogoj izolaciji. Supruga i Mila bile su u bolnici, a ja sam s ostalim trima kćerima svakodnevno molio obiteljsku molitvu i svaku večer suprugu zvao na zajednički blagoslov. Tih dana kupala nas je rijeka milosti: zajedničke molitve, mise za ozdravljenje, molitvena okupljanja, svećenikovi posjeti…
Našoj djevojčici nebrojeno je puta izvađena krv, a unatoč terapiji onkologa krvni su se nalazi neznatno popravljali.«
No ključna »postaja« u njihovu utjecanju Majci Božjoj dogodila se, kako svjedoči, na blagdan Božjega milosrđa 2015. godine – upravo u Međugorju. »Supruga je otišla u Međugorje na tri dana na karizmatski susret molitelja Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Otišla je u petak, na dan kada su Milini nalazi bili čak lošiji nego inače. Njezina tri dana u Međugorju obilovala su mnogim znakovima Božje intervencije. Tadašnji predsjednik Karizmatske obnove u Duhu Svetom za Italiju Salvatore Martinez pozvao ju je da iziđe na pozornicu, a neobično je već to što je baš nju izabrao među 1200 hodočasnika. ‘Pogledajte ovu ženu, njezinu kosu, oči, odjeću. No zna li itko od vas što se sada događa u njezinoj duši?’, upitao je pred svima. Tako, dok se skupina hodočasnika iz Orebića penjala na Podbrdo u Međugorju u ranu zoru, cijelo vrijeme supruga je osjećala miris ruža. Na vrhu je čekao Martinez koji ju je prepoznao te se molio s njom i ostalim hodočasnicima. Znakovi su bili snažni, a svjedoči i da joj je za vrijeme klanjanja, uronjenoj u Božju volju, Isus dao veliki znak da je njegova ljubav s njom.«
»Kada se supruga vratila iz Međugorja, ponovno su napravljeni nalazi. Svi krvni nalazi u naše su djevojčice bili – savršeni. Od toga dana naša zahvalnost samo raste pa smo u zahvalu za ozdravljenje naše kćeri izgradili kapelicu Srca Isusova i Srca Marijina u Orebiću. Kapelicu je na blagdan Gospe Lurdske blagoslovio naš župnik Marko Stanić. Silina Božje ljubavi i milosti po Srcu Isusovu i Srcu Marijinu privukla nas je na svakodnevnu euharistiju. U nama je obnovila puninu obiteljske molitve, uključivanje u molitvenu zajednicu, vodstvo duhovnika te molitve za svećenike.« Roso navodi da je ozdravljenje s liječničkim nalazima poslao i Svetoj Stolici.