Da u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana rastu depresivno raspoloženje i negativni osjećaji potvrdili su brojni znanstvenici, ali i ljudi iz prakse koji govore da je potreba za terapijskim razgovorom u zimsko vrijeme intenzivnija. Razloge za to nalaze u kraćim danima, nedovoljnoj izloženosti svjetlu, godišnjem dobu… No često i oni koji nisu skloni psihološkim problemima i depresiji u tim danima postaju napetiji i razdražljiviji te svojim lošim emocionalnim stanjem uspiju »zaraziti« i najbližu okolinu. Tako se javlja sindrom obiteljske blagdanske nervoze, poznate u mnogim obiteljima. Upravo kada treba poći na misu polnoćku ili okititi blagdansko drvce, otvaraju se razmirice i počinje rasprava o temama koje kradu blagdanski mir i radost. I dok obitelji u došašću veseli pomisao i iščekivanje slavlja s najbližima, slušanje božićnih skladba te mirisi i okusi blagdanskoga stola – sve to kao da zasjeni neplanirani sukob ili trzavica i planovi padaju u vodu, jer uzrujanost i stres takvo raspoloženje samo potenciraju. Kako stati nakraj obiteljskoj nervozi, zašto se javlja baš u blagdansko vrijeme i kako idilične trenutke obiteljskoga zajedništva ne narušiti svađama – odgovore na ta pitanja saznali smo u Obiteljskom savjetovalištu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, čiji su djelatnici ovih dana zaposleniji, ali su spremno našli vremena progovoriti o temi koja im je poznata iz osobnoga i profesionalnoga iskustva.
Kao stručnjakinja, Anita Dučkić Sertić, duhovna asistentica u Obiteljskom savjetovalištu, odmah na početku napominje kako u literaturi pojam »obiteljske blagdanske neuroze« ne postoji, no taj bi pojam – prema njezinu mišljenju – mogao označavati neurozu postmodernoga društva, duh zapadnjačkoga društva. »Ta se neuroza odnosi na prazninu koju pojedinac ili članovi obitelji osjećaju i nose u sebi, posebice u vrijeme blagdana, a koja se površnim ugođajima, konzumerizmom, kupnjom i očekivanjima spram drugih nastoji popuniti.
Iz toga proizlaze frustracije i unutarnja otuđenost od pravoga smisla blagdana – u ovom je slučaju riječ o iščekivanju Božića. Nerijetko se iz tih razloga u pojedincima manifestira tzv. blagdanska depresija – jaz i sukob unutarnje praznine i izvanjske euforije i blještavila.«
Njezinu tezu da se stres u vrijeme Božića temelji na sekularizaciji blagdana, njegovu pretjeranu idealiziranju te nerealnim očekivanjima potvrđuju i istraživanja koja pokazuju da božićni blagdani mogu biti među stresnijim dijelovima godine, iskustvima koja donose više negativnih osjećaja čak i od rastava ili provala. »Ako doživimo istinski smisao Božića, proslavu rođendana Isusa Krista, a to znači dopustiti u svom srcu susret sa živim Bogom i revidiranje životnoga stila u svjetlu toga susreta, onda će stres biti umanjen. Nije smisao Božića pomahnitalo kupovanje, čišćenje i nakuhavanje. Smisao je očišćenje vlastitoga srca…. Potrebno je izdvojiti vrijeme za molitvu, meditaciju, provoditi više vremena s članovima obitelji, a ne zbog obveza i pritiska zaboraviti na njih«, kaže magistrica religiozne pedagogije iz Obiteljskoga savjetovališta Dučkić Sertić.
Napetosti, frustracije svakodnevnoga života i emocionalna razdražljivost potiču sukobe unutar obitelji, pa je tako i u božićno vrijeme. Kako govori sugovornica Dučkić Sertić, obitelji koje su usmjerene na izvanjsko – svjetleće lampice, blještavilo, idilični prikaz blagdanskoga ugođaja preko televizijskih programa – pod većim su opterećenjem da se kod njih pojavi napetost. »Ljudi su umorni od rada na poslu, dodatnoga rada u kući, kupnje darova, straha da nešto ne zaborave, straha od nedostatka financija za sve što su planirali… To su stresori i okidači za mogući sukob i svađu«, odgovara na pitanje što su okidači za blagdanske svađe, napetosti i razdražljivosti.
U tom je odgovoru nadopunjuje Ana Štimac, voditeljica Obiteljskoga savjetovališta Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, po struci diplomirana socijalna radnica, koju pitamo kako to da baš za božićne blagdane »uskrsnu« stare obiteljske tenzije ili neriješeni konflikti, kao da se tada ima potreba reći sve u lice. Jesu li blagdani vrijeme za rješavanje problema? »Obitelj je uobičajeno za blagdane na okupu, posebno za Božić – pa dolaze i oni članovi koji se rjeđe druže sa svojom obitelju. U takvim situacijama dolazi do spominjanja nekih neriješenih tema – pa se nesuglasice često i rješavaju u svjetlu pozitivnoga ozračja milosti i opraštanja, a ponekad se i produbljuju, čemu može pridonijeti koja čašica previše samo jedne od sukobljenih strana«, napominje Ana Štimac. Odmah objašnjava kako se nositi s valom napetosti i nervoze kada do nje dođe i ne uspije se izbjeći: »Najvažnije je posvijestiti si da je Božić ipak duhovni blagdan, da su nam mir i zajedništvo najvažniji. Svatko se sam može svjesno truditi. I samo jedan pozitivan član obitelji može svojim iskrenim optimizmom i radošću unijeti svjetlo u dom.«
Obično se blagdanski dani prikazuju kao lijepi idilični trenutci obiteljskoga zajedništva, no često u realnosti nije tako. Blagdani znaju pobuditi nerealističnu sliku o idealnoj obitelji, a pritisak okoline postavlja visoke kriterije te se obitelji brzo nađu u raskoraku između idealizma i stvarnosti. »Na tu idiličnu sliku važan utjecaj imaju mediji koji nam prikazuju idilične emocionalno površne odnose i mi koji to iz dana u dan gledamo razvijamo takvu sliku u svojoj podsvijesti i u susretu s realitetom dolazi do sukoba. Blještavilo adventa, kuhano vino i kobasica ne predstavljaju istinsko značenje došašća – vrijeme susreta s Isusom. To je bit i to je istina. Dok god zaobilazimo smisao Božića, stres će biti prisutan, jer izvan Božjega dodira nema istinskoga spokoja i istinske radosti«, govori Anita Dučkić Sertić, spominjući da u umjetno stvorenom blagdanskom ugođaju nitko ne će istinski uživati.
Blagdansku neurozu voditeljica Obiteljskoga savjetovališta Štimac radije naziva »neurozom idealne domaćice koja želi da je sve čisto, obavljena kupnja, da je pun stol svježe pripremljenih delicija uz prisutnost uređenih i zadovoljnih ukućana koji radosno čavrljaju«. No takva je slika idealizirana, a sukobe i »napasti« koje se vežu uz blagdane ona pripisuje i razlikama jer blagdane muškarci i žene različito doživljavaju. »Često dolazi do sukoba, kao i inače u braku, jer žena i muškarac različito gledaju na život. Tako imaju i različite slike blagdanske idile. Muškarcu je važno obaviti kupnju namirnica za dobar ručak uz koje ide dobro piće. Žena vidi prevažne detalje, generalno čišćenje, obilno i kreativno kuhanje, pečenje i ukrašavanje jela i prostora – a naravno i svi bi ukućani trebali biti lijepo uređeni. Ako obitelj nema ekološki bor, muškarac će otići i po njega. Zbog brzine velike količine poslova stvara se nervoza i napetost, dolazi do svađa koje za sobom povlače i grižnju savjesti: ‘Zašto svađa i za Božić?’ Sukobe možemo prevenirati tako da žene malo smanje zadatke, a muškarci se malo više uključe. Uz dobar dogovor možemo imati radostan i miran Božić u čistom i ukrašenom domu u kojem miriše dobar božićni ručak, možda s nešto manje kolača i dekoracija, ali uz mir, osmijeh i blagoslov«, zaključuje Ana Štimac te kaže da atmosfera, način pripreme i proslave blagdana ima posebno mjesto u obiteljskim vrijednostima koje se prenose generacijski.
