Od svjetske premijere na festivalu u Veneciji, gdje je osvojio nagradu udruženja kritičara mediteranskih zemalja FEDEORA za najbolji europski film, preko drugih međunarodnih festivala do hrvatske premijere na Zagrebačkom filmskom festivalu, »Ne gledaj mi u pijat«, prvi dugometražni igrani film redateljice i scenaristice Hane Jušić, niže nagrade i priznanja, koje je osvojio i na ZFF-u. Sada je već u kinima.
Snimljen je u hrvatsko-danskoj koprodukciji u Šibeniku, autoričinu rodnom gradu, u kojem se zbiva i radnja filma. No ne prikazuje njegove ljepote, nego zabačen, gotovo nepoznat dio grada u kojem se odvija socijalna drama mnogih siromašnih i radničkih obitelji. Film ima nekoliko teških scena, a tjeskobnom ozračju pridonosi odlična kamera Jane Plećaš.
Jušić je dosad snimila nekoliko nagrađivanih kratkih filmova, a u ovom je svojem dugometražnom prvijencu potvrdila redateljski talent, dobar odabir glavnih glumaca i prikaz mentaliteta mjesne skupine ljudi koja se voli miješati u tuđe živote. Posebice se snalažljivošću i uvjerljivošću glume ističe Mia Petričević, koja utjelovljuje glavni lik, iako nije profesionalna glumica nego arhitektica. Upravo je na festivalu u Bratislavi nagrađena kao najbolja glumica.
Radnja se zbiva u disfunkcionalnoj četveročlanoj obitelji koja živi u malom stanu. Čine je autoritaran otac (Burić), neodgovorna nezaposlena majka (Čulina, kojoj je to prva filmska uloga), usporeni sin (Butijer) i kći koja radi kao laborantica (Mia Petričević). Nakon što otac doživi moždani udar, kći preuzima odgovornost i brigu te počinje dozrijevati i željeti vlastiti put u životu. Film zapravo prikazuje koliko obitelj povezuje (u pozitivnom, ali i u negativnom smislu), oslobađa i zarobljava, te time utječe na promjene i propadanje društva…
