U riznici zadarskoga samostana sv. Frane izložen je Ugljanski poliptih majstora Ivana Petrova iz 15. st., najvrjednija gotička slika hrvatskoga srednjovjekovlja. Ona potječe iz franjevačkoga samostana sv. Jeronima u Ugljanu, kojim se od g. 1933. koriste i održavaju ga sestre Družbe kćeri milosrđa koje su u Ugljan došle iz Blata na Korčuli. Samostan s crkvom smješten je na predjelu Mostir, a izgrađen je g. 1430. i prvotno posvećen sv. Jeronimu i sv. Petru 21. svibnja 1447. kao obiteljska zadužbina Šimuna Benje. Šimun Kožičić bio je djed modruškoga biskupa i osnivača glagoljske tiskare u Rijeci (g. 1530.) Šimuna Kožičića Benje (1460. – 1536.). Šimun Kožičić pokopan je u samostanskoj crkvi, a nadgrobna ploča visoke umjetničke vrijednosti nalazi se na zidu u klaustru.
Osnivanje samostana i njegovu uporabu Maloj braći franjevcima odobrio je papa Martin V. u pismu opatu samostana sv. Krševana u Zadru. Poticajem obitelji Benja ugledne su zadarske obitelji pripomagale u izgradnji samostana, a Benje su se brinuli za njegovu obnovu i opremanje. Šimun Kožičić Benja potječe iz ugledne mletačke obitelji Contarini. Imenovan je modruškim biskupom g. 1509. (papa Julije II.), a istaknuo se na Lateranskom koncilu (g. 1513.) govorom o potrebnoj pomoći Hrvatskoj poslije poraza na Krbavi g. 1493. Tiskao je niz vrijednih glagoljskih knjiga i molitvenika s cjelokupnim »bukvarom« – slovima glagoljice.
S jugozapadne strane samostana izgrađen je klaustar u 16. st. sa stupovima koji su dopremljeni s drugih porušenih građevina. Vrijedni su romanički stupovi s kapitelima koji su ukrašeni anđelima, lisnim motivima, ribicama ili ljudskim glavicama. U samostanskoj blagovaonici nalaze se stolovi s menzama na kamenim postoljima i slika posljednje večere iz 17. st.
Samostan se može razgledati od 4. srpnja do 18. kolovoza od 18 do 19.30 sati svakoga dana osim nedjeljama.
