»Rimski biskup« naslov je novoga dokumenta koji je u četvrtak 13. lipnja objavio Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana. Istoga je dana dokument predstavljen na konferenciji za novinare u Vatikanu. Puno toga o naravi i svrsi dokumenta govori sama njegova naslovnica, na čijem je dnu nešto većim slovima istaknuto da je riječ o »studijskom dokumentu« – što će reći da ne donosi ništa bombastično novo, ali na temelju analize dosadašnjega puta otvara mogućnosti za nove perspektive kako za Katoličku Crkvu tako i za nastavak ekumenskoga dijaloga i hoda prema što potpunijemu jedinstvu – kojemu je tema – kako kaže podnaslov – »primat i sinodnost u ekumenskim dijalozima i u odgovorima na encikliku ‘Ut unum sint’«.
Doprinosi iz ekumenskoga svijeta
U središtu je dokumenta s jedne strane pitanje papina primata, a s druge strane enciklika »Ut unum sint – Da budu jedno« pape Ivana Pavla II. iz 1995. godine, točnije njegova molitva i poziv: »Neka nam Duh Sveti dade svoje svjetlo i prosvijetli sve pastire i teologe naših Crkava, da uzmognemo, očito zajedno, tražiti oblike u kojima ta služba (primat pape kao rimskoga biskupa) može ostvarivati službu ljubavi priznatu od jednih i drugih.« Riječi »očito zajedno« toliko su puta ponovljene u dokumentu i u njegovu predstavljanju da se mogu smatrati njegovim lajtmotivom. Izvori na temelju kojih je nastao dokument odgovori su različitih (nekatoličkih) Crkava i crkvenih zajednica te različitih ekumenskih tijela na encikliku »Ut unum sint«, kao i »dijalozi« koji su se od Drugoga vatikanskoga koncila naovamo vodili s različitim kršćanskim zajednicama. Na završetku dokumenata nabrojeno je 26 odgovora na encikliku, a konzultirano je i pedesetak dokumenata nastalih tijekom dijaloga s različitim nekatoličkim Crkvama i zajednica.
Dikasterij za promicanje jedinstva kršćana u »Rimskom biskupu« je ne samo obradio svu tu građu, nego je na temelju nje iznio i prijedloge koraka prema kojima bi se moglo ići u Katoličkoj Crkvi.
Želja svih poslijekoncilskih papa
Iznoseći viđenja ekumenske zajednice, dokument ulazi u bit službe primata u Crkvi te u njezina konkretna povijesna ostvarenja. Tako se, primjerice, bavi novozavjetnim tekstovima koji govore o sv. Petru i njegovoj službi, upozoravajući ujedno katolike da ih često čitaju u svjetlu kasnije nastaloga nauka i prakse. Bavi se i pitanjem posebnoga mjesta rimskoga biskupa ili općenito »protosa« (prvoga među jednakima) u zboru biskupa. Tema je i povijesni razvoj u drugom tisućljeću kršćanstva, s posebnim naglaskom na Prvom vatikanskom koncilu koji svojim zaključcima o papinskoj »jurisdikciji« nad univerzalnom Crkvom i o papinoj »nepogrješivosti« najviše živcira nekatolike.
Duhovnomu obzoru u kojem se kreće dokument, jasno, pripada promjena paradigme o Crkvi koju je donio Drugi vatikanski koncil, definirajući je prije svega kao Božji narod i tumačeći njezin hijerarhijski ustroj kategorijom tijela u kojem svaki ud ima svoju ulogu te kategorijom služenja kao ključem tumačenja i izvršavanja vlasti u Crkvi. Tu su i želje svih poslijekoncilskih papa: sv. Pavla VI. koji je bio uvjeren – dokument pokazuje da nije bio posve u pravu – da je »papa… bez sumnje najveća zaprjeka na putu ekumenizma« i koji je uspostavio Biskupsku sinodu kako bi se »na kolegijalniji način izvršavao primat na dobro čitave Crkve«; sv. Ivana Pavla II. sa spomenutom enciklikom; Benedikta XVI. koji je među ostalim izjavio da »promišljanja o razlučivanju između naravi i forme izvršavanja primata koje je iznio Ivan Pavao II… mogu i dalje davati plodne poticaje« te pape Franje koji je izjavio da »smo malo napredovali u tom pogledu« te je dao presudan poticaj da Katolička Crkva ponovno otkrije svoju sinodsku dimenziju. Upravo je sinodski hod Katoličke Crkve dao bitan poticaj Dikasteriju za objavljivanje dokumenta.
Paradigmatsko prvo tisućljeće kršćanstva
Vatikanski portal »Vatican News« objavio je intervju s pročelnikom Dikasterija za promicanje jedinstva kršćana kardinalom Kurtom Kochom. Intervju je poseban po tome što ga je vodio Andrea Tornielli, izdavački urednik svih vatikanskih medija, koji istupa kao autor kad je riječ o najvažnijim pitanjima. Stječe se dojam da je cilj intervjua bio na jednostavan način predstaviti glavne naglaske inače dugačka i podosta složena dokumenta. U jednom pitanju sugerirano je, na tragu dokumenta, da se u ekumenskom svijetu uloga rimskoga biskupa ne doživljava samo kao zaprjeka jedinstvu.
Podsjetivši na spomenutu tvrdnju pape Pavla VI., kardinal Koch je, koristeći se ključnim riječima iz samoga dokumenta, rekao: »Ipak, pedeset godina kasnije, čitanje dokumenata o dijalogu i odgovora na ‘Ut unum sint’ potvrđuje da se na pitanje primata za čitavu Crkvu, a posebno na službu rimskoga biskupa, više ne gleda samo kao na problem, nego više kao prigodu za zajedničko promišljanje o naravi Crkve i njezinu poslanju u svijetu. Osim toga, u našem globaliziranom svijetu bez sumnje je porastao osjećaj za nužnost službe jedinstva na univerzalnoj razini. Pitanje koje se nameće jest složiti se glede načina izvršavanja te službe, koju je Ivan Pavao II. definirao kao ‘služenje ljubavi’.«
Ključne formulacije iz dokumenta kardinal Koch je ponovio i na pitanje kakav bi razvoj učinio papinsku službu prihvatljivom i drugim Crkvama koje nisu u punom jedinstvu s Rimom. »U mnogim teološkim dijalozima načela i modeli koji su se poštovali u prvom tisućljeću ostaju paradigmatski za buduću obnovu potpunoga jedinstva. Neki su kriteriji iz prvoga tisućljeća izdvojeni kao referentne točke i izvori nadahnuća za izvršavanje službe jedinstva priznate na univerzalnoj razini. Premda je prvo tisućljeće presudno, u mnogim je dijalozima prepoznato da se ono ne smije idealizirati jer se razvoj u drugom tisućljeću ne može ignorirati, a i zato što bi primat na univerzalnoj razini trebao odgovoriti na suvremene izazove. U svakom slučaju obnovljeno izvršavanje primata mora se definitivno ravnati prema služenju, prema ‘diakoniji’. Vlast i služenje usko su povezani.«
Uzajamna ovisnost primata i sinodnosti
Jedno pitanje pojednostavnjeno je glasilo može li se primat u čitavom kršćanstvu odvojiti od papine jurisdikcije za zapadnu, latinsku Crkvu. »Neki dijalozi uistinu predlažu jasnije razlikovanje među različitim odgovornostima rimskoga biskupa, posebno između onoga što bi se moglo nazvati papinom patrijarhalnom službom unutar zapadne ili latinske Crkve i njegova primatskoga služenja jedinstvu u zajedništvu svih Crkava, bilo Zapada bilo Istoka. Osim toga ističu potrebu da se razlikuje patrijarhalna i primatska uloga rimskoga biskupa od njegove uloge šefa države. Naglasak na izvršavanju papine službe u njegovoj partikularnoj Crkvi, Rimskoj biskupiji, koje papa Franjo trajno ističe, pridonosi jasnijemu očitovanju njegove biskupske službe, koju dijeli s braćom biskupima«, odgovorio je kardinal Koch.
Jedno pitanje odnosilo se na odnos između primata i sinodnosti. Naime, dokument pokazuje da je jedan od tradicionalnih prigovora Katoličkoj Crkvi iz ekumenskih krugova bio da je zanemarila dimenziju sinodnosti. »Većina odgovora i dokumenata proizišlih iz dijaloga vidljivo je složna glede međusobne ovisnosti primata i sinodnosti na svim razinama Crkve, mjesnoj, regionalnoj i univerzalnoj. U skladu s tim primat valja izvršavati na sinodski način, a sinodnost zahtijeva primat«, odgovorio je kardinal Koch.
Preformulirati Prvi vatikanski?
O jednom od ekumenski najosjetljivijih pitanja pročelnik Dikasterija za promicanje jedinstva kršćana je rekao: »Svakako, neki su se ‘dijalozi’ zauzeli za to da se Prvi vatikanski koncil tumači u svjetlu vlastitoga povijesnoga konteksta (prije svega opasnosti da se biskupi podvrgnu interesima nacionalnih država, nap. Da. G.), svojega cilja i načina na koji je primljen. Budući da su njegove definicije bile dubinski uvjetovane povijesnim okolnostima, predlažu da Katolička Crkva potraži nove izričaje i riječi koje bi bile vjerne izvornoj nakani, integrirajući ih u ekleziologiju zajedništva i prilagođavajući ih sadašnjemu kulturnomu i ekumenskomu kontekstu. Stoga se govori o ‘re-recepciji’ ili čak o ‘preformulaciji’ naučavanja Prvoga vatikanskoga koncila«, rekao je kardinal Koch.
Pozitivni ekumenski odjeci
