Slovenci su na prijelazu iz 19. u 20. st. prednjačili u razvoju katoličkoga pokreta te dali velik doprinos i razvoju Hrvatskoga katoličkoga pokreta. Uz biskupa Antuna Mahnića, najveći je doprinos dao svećenik Janez Ev. Krek.
Rođen je 27. studenoga 1865. u Svetom Gregoru u Dolenjskoj. Godine 1884. maturirao je u Ljubljani i zatim završio bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1888., a doktorirao je 1892. u Beču. Kratko je bio kapelan u Ribnici, zatim katedralni vikar u Ljubljani, ujedno docent filozofije na Bogosloviji, gdje je 1895. utemeljio katedru za fundamentalnu teologiju i tomističku filozofiju. Osnovao je 1894. Slovensko katoličko radničko društvo i kršćanskosocijalni list »Glasnik«, poslije i časopis »Naša moč«, a 1909. Jugoslavenski strukovni savez kao sindikalnu radničku organizaciju u sklopu Slovenske ljudske (pučke) stranke. Utemeljio je više seljačkih zadruga i štedionica po Raiffesenovu sustavu te pomagao razvoj obrta. Izabran je 1897. i 1907. u Carevinsko vijeće u Beču.
Hrvate je nazivao i smatrao braćom. »Održati se mi i vi možemo samo ako budemo jedan narod: ujedinjenje Hrvata i Slovenaca mora biti naš program, ali politički raditi možemo samo ako budne što više naših pojedinaca ekonomski nezavisno i prosvijećeno«, govorio je. Vođen time, dao je poticaj donošenju »Svibanjske deklaracije« 1917.
Objavio je oko šest tisuća članaka u časopisima, najviše u »Katoliškom obzorniku« i »Domu in svetu«, opsežno djelo »Socializem« i više drama.
Bio je žestoki kritičar komunizma i liberalnoga kapitalizma te se zauzimao za radnička prava i mirnu preobrazbu kapitalizma u kršćansku socijalnu demokraciju. Dolazio je više puta u Hrvatsku i govorio mladima, primjerice na socijalnom tečaju u Zadru 1908.: »Fantje! Rekristijanizacija nije tek naučiti puk da bude pobožan i da znade odgovarati na pitanja iz vjeronauka. Obnova svega u Kristu jest opća socijalna obnova. (…) Socijalni rad je realno kršćanstvo i domoljublje.« A dolazili su i Hrvati k njemu na Sv. Jošt. Jedan od njih Petar Rogulja piše: »Mi smo učili od Slovenaca kako da se dignemo iz sićušnih prilika naše zastarjele zavađene i tuđinske Hrvatske, pa da u naš narodni život unesemo novi duh – duh rada i pobjede.« Kamo sreće da nam je i danas takvoga bratstva!
Umro je 8. listopada 1917. u Šentjanžu pri Sevnici. (L)
