Jelena Gašpar jedna je od najaktivnijih voditeljica SKAC-ovih programa diljem Hrvatske. Rođena je 16. ožujka 1990. u Sinju. Iz maloga je sela u Dalmatinskoj zagori Vojnića Sinjskoga. Naglašava da joj je jedan od najvećih blagoslova u životu obitelj: mama Draženka, tata Mate, sestre Marija i Luca, kao i braća Josip i Ante.
»Roditelji su nam se vjenčali 1988. Njihova ljubav i sve ono što su pružili meni, sestrama i braći dar je na kojem sam beskrajno zahvalna«, ističe Jelena. »Djetinjstvo pamtim po veselju i radosti jer smo pod istim krovom, u 80 kvadrata kuće, živjeli mi, stric s obitelju te baka i djed. Mi djeca bili smo mali čopor koji se igrao po selu, ali je morao biti u kući kad zvoni večernja ‘Zdravomarija’. Krajem devedesetih preselili smo se u kuću koju su mama i tata gotovo sami izgradili. Ubrzo su u kući otvorili mali obiteljski restoran u kojem rade i danas. Bilo je i teških situacija i perioda, ali su uvijek nekako izveli da nama ništa ne nedostaje. Oduvijek su bili otvoreni životu i pouzdali se u Boga. Držali smo se zajedno, svaki dan za obiteljskim stolom, nedjeljama na misi. Odgajali su nas primjerom kroz rad, odnose prema drugima i kroz njihov međusobni odnos. Vrijedni, pošteni, brižni, ljudi koji se nikad nisu požalili da im je teško – to su moji roditelji. I mi djeca uživala smo raditi s njima. Nekad je bilo naporno, ali danas sam zahvalna na svakoj suboti koju sam provela radeći i pomažući njima. To iskustvo omogućilo mi je da upoznam brojne ljude, ali i da naučim služiti.«
»Nakon završena prva četiri razreda osnovne škole u selu pa viših razreda u Trilju, zatim opće gimnazije u Sinju, upisala sam studij komunikologije i kroatologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Odlazak iz sela u Zagreb za mene je bio šok. Ne znam kako bih se snašla da u Zagrebu nisam imala stariju sestru koja mi je bila kompas. Posebno su mi teško padale nedjelje bez obiteljskih odlazaka na misu i zajedničkoga ručka. U tom sam vremenu pronašla svoju sigurnu zagrebačku luku – župu Marije Pomoćnice na Knežiji. Odlazak tamo bio mi je kao odlazak doma. Na drugoj godini faksa u kinu ‘Forum’ na Savi don Damir Stojić držao je studentski vjeronauk na koji sam jednom otišla da vidim kako izgleda vjeronauk za ‘starije’. Bio je to trenutak u kojem sam spoznala da o svojoj vjeri u biti jako malo znam, i trenutak u kojem sam počela razvijati dublji odnos s Bogom.«
»Za vrijeme studija volontirala sam na projektu ‘Djeca medija’ čiji je cilj odgajati i obrazovati djecu i mlade kako se odgovorno koristiti medijima i poticati razvoj komunikacijske kulture u internetskom svijetu. Uživala sam držati radionice po školama, slušati mlade i izazove s kojima se suočavaju. Nakon upisa diplomskoga studija komunikologije s grupom prijatelja pokrenula sam portal za studente ‘Studentski.hr’. Upravo sam kroz to volontiranje u mnoštvu situacija izlazila iz vlastite zone sigurnosti i rasla, naučila kako struka izgleda u praksi, upoznala divne mlade ljude i prijatelje za cijeli život.«
»Diplomirala sam 2014. i zaposlila se u struci. Pet sam godina radila u marketingu i komunikacijama u velikoj, domaćoj IT tvrtki, potom tri godine u jednoj manjoj digitalnoj agenciji. Koliko god da volim svoj posao, toliko me i jako vukla želja da svoje talente stavim na raspolaganje zajednici kako bih zahvalila Bogu na milostima kojima me iz dana u dan obasipa. Na jednoj sam misi čula da se traže volonteri za čišćenje crkve na Knežiji subotom ujutro. To je bio Božji odgovor na moju želju. Prvi. Nedugo nakon toga u e-pošti ugledala sam SKAC-ov newsletter u kojem se najavljuje program Magis Europe 2022 i traže se volonteri – kuhari. To mi je bio drugi znak od Boga. Zaista uživam čistiti, kuhati i posebno dijeliti hranu ljudima. Valjda mi Gašpari to imamo u genima. Ta odluka odvela je moj život u sasvim novom pravcu. Radost, zajedništvo i ljubav u SKAC-u i Magisu teško je riječima opisati, ali je veliki blagoslov iskusiti i doživjeti. Shvatila sam da me ništa ne veseli i ne ispunjava kao služenje i volontiranje.«
»Počela sam se pitati zašto radim posao koji radim, gdje je u toj mojoj rutini i svakodnevici Bog. Tijekom duhovnih vježbi u svakodnevici među ostalim sam spoznala da trebam promijeniti posao. No nisam znala što bih i gdje radila. Za pomoć sam se obratila sv. Josipu. Počela sam moliti tridesetodnevnu pobožnost u nadi da ću čuti gdje me hoće, a zadnji dan molitve dobila sam poziv iz SKAC-a s ponudom za posao. Bez imalo sam razmišljanja pristala jer sam sigurna da bez obzira na sve što me čeka, nisam sama na tom putu. Voditeljica sam programa za razvoj odnosa. Uživam raditi sa SKAC-ovim alumnijima i dobročiniteljima, surađivati s ostatkom ureda na projektima i promociji aktivnosti.«
»Najviše me veseli rad na kampanji ‘Uključi se u KOMBInaciju’ koju smo mjesecima pripremali i nedavno lansirali, a u kojoj prikupljamo sredstva za kupnju novoga kombija koji nam je potreban za organizaciju SKAC-ovih i Magisovih programa. Posebno se to odnosi na ljetne programe koji su logistički najzahtjevniji jer se zbivaju na Modravama, poluotoku bez struje i vode, gdje dopremamo i prevozimo od šatora, opreme i alata preko hrane i vode do volontera i sudionika. Bez kombija organizacija takvoga programa postaje gotovo nemoguća. Naš se kombi može poduprijeti donacijom preko platforme Bona Fides Invest. Modrave ovoga ljeta slave 20. rođendan.«
»Trenutno su otvorene prijave za Magis CRO – ljetni program koji se sastoji od različitih eksperimenata. Može se voziti kajak ili bicikl, sudjelovati na duhovnim vježbama u šutnji ili tečaju ikonopisanja, hodočastiti po Medvednici. Treba se odvažiti, a Bog će to itekako nagraditi. Govorim to iz iskustva jer u SKAC-u radim i stvari za koje bih prije pola godine rekla – nema šanse, ne mogu ja to. Bojala sam se izlaska iz svoje sigurne zone, a sad, iako sam tremašica, sudjelujem u snimanju promovidea, gostujem na TV-u. Hvala dragomu Bogu na tome. Ostala sam povezana i s vjerničkom zajednicom na Knežiji. Vikendom sam tamo na misi, a preko tjedna sam u Palmi. Pomažem na Knežiji čistiti crkvu subotom ujutro. A Sinj mi je u srcu. Kao i Gospa Sinjska. Pola obitelji je u Sinju, a pola nas je u Zagrebu, i u stalnom smo kontaktu. Volim se družiti s ljudima, aktivni sam planinar. Što su mi planovi, ne znam. Moj je plan Bog dosad uvijek izokrenuo. A svaki njegov plan bio je bolji od mojega. Pa što Bog da.«
