U drugom dijelu Gospodnje molitve ističe se kruh svagdanji, oproštenje za grijehe koje smo počinili u prošlosti i napasti koje vrebaju u budućnosti. Tako su tu prisutne sve potrebe zemaljskoga života: ono što trebamo danas, ono što nosimo iz prošlosti i ono što nas čeka u budućnosti.
Kruh je glavna i osnovna prehrambena namirnica biblijskoga čovjeka te sinonim za hranu općenito. Kruh je i simbol zajedništva. Kad čovjek kupuje kruh, ne čini to samo za sebe nego i za svoje bližnje. Kruh je sastavljen od mnoštva zrnja i namijenjen je za više ljudi.
Isus Krist često je govorio o kruhu i uvijek ga dijelio ljudima. Kruhom je nahranio mnoštvo koje ga je došlo slušati, a s kruhom je ustanovio i svetu misu na posljednjoj večeri. U tim zgodama Isusova života vidljivo je da je kruh vezan ne samo uz hranu nego i uz Isusovo propovijedanje, odnosno Božju riječ, te uz sakrament njegova Tijela i Krvi u pričesti.
Kada u Očenašu molimo za kruh naš svagdanji, molimo za ono što nam pripada od Boga za svaki dan, a jasno je da ne živimo samo od tjelesne nego i od duhovne hrane. Sveti Augustin dao je trostruko značenje kruhu za koji molimo: 1. Hrana nužna za naše tijelo. 2. Kruh koji primamo s oltara i 3. Kruh Božje riječi po kojoj živimo. U svemu tome vidi se značenje kruha kao onoga što nam je potrebno da bismo živjeli. To uključuje i Božju riječ i euharistiju. Neka nas stoga ovaj dio molitve Gospodnje podsjeti da se redovito hranimo i duhovnom hranom, čitajući Bibliju i slaveći svetu misu.
Jedna riječ ovdje vrlo je zagonetna, a to je riječ: svagdanji. Tu se radi o grčkoj riječi epioúsios, koju je nemoguće točno prevesti budući da je nema nigdje drugdje u Bibliji ni u grčkom jeziku. U hrvatskom smo jeziku prihvatili prijevod „svagdanji”, ali zanimljivo, jednako bi bilo točno da smo uzeli prijevod „sutrašnji”, „nužni”, „neprekidni”, „nadnaravni”. Zamislite kada bismo od sada molili: „Kruh naš sutrašnji daj nam danas!” U duhovnom smislu to bi značilo da već danas na zemlji trebamo kruh s neba koji ćemo moći uživati svu vječnost.
Ovo nije rečeno kako bismo kod molitve Očenaša razmišljali o prijevodu grčkih riječi, nego kako bismo si u molitvi za kruh svagdanji posvijestili sve ono što od Boga želimo moliti u tom trenutku. Tu molimo za svakidašnji kruh, za materijalne potrebe svakoga dana, kao što su hrana, odjeća, dom ili zdravlje. Molimo i za okrjepu Božje milosti, za duhovno zajedništvo s Isusom, za darove Duha Svetoga, a molimo i za onaj kruh od sutra, odnosno za predokus nebeske gozbe.
Dobro je primijetiti da ovdje molimo samo za danas, molimo za onoliko koliko je nužno za dotični dan. Ograničavamo se vremenski, ali ne i prostorno. Nikad ne molimo samo za sebe, molimo za cijeli svijet, ali ipak molimo samo za sadašnje vrijeme. Ne možemo se danas najesti za sutra. Koliko god pojeli, drugi ćemo dan opet biti gladni. Isto tako, ne možemo misliti da smo se jednom molitvom osigurali za cijeli život. U molitvi treba biti ustrajan, moliti iz dana u dan, u povjerenju u Božju providnost koja se brine za nas.
Vjernik živi od uvjerenja da je kruh uvijek dar Božji. Ne možemo ništa prisvojiti potpuno sebi. Svaki kruh, svaka hrana, svako dobro, dar je nebeskoga Oca, a stvara se uz pomoć i suradnju ljudi otvorenih tomu daru.
Anđelko Katanec
