Nisu apostoli tražili da ih Isus nauči kako steći bogatstvo i slavu, kako biti uspješan i zdrav, kako pronaći ljubav i sreću. Sve su to želje koje ljudi nose u srcu, ali učenici su uz Isusa prepoznali najdublju potrebu čovjeka, a to je Bog sam. On ih je potom naučio molitvu Očenaša, koju zovemo Gospodnjom molitvom, jer ju je on predao svojim učenicima i preko njih svima nama.
Jasno je da je Gospodnja molitva najvažnija kršćanska molitva, ali ona je i najljepši dar koji smo mogli primiti kao vjernici. Ona obuhvaća čitav naš život i prinosi ga Bogu. Moleći tu molitvu ne moramo se bojati da nešto molimo pogrješno ili da je naša molitva neprikladna. U njoj nam Isus daruje molitvu koja je Bogu ugodna i na koju će uvijek odgovoriti. Također, u njoj nam otkriva Božje srce, odnosno ono što Bog želi postići u nama. Ta molitva ujedno nas čini Božjim suradnicima jer dok ju molimo sudjelujemo u preobrazbi svijeta.
Rečeno jednostavnim riječima, po molitvi Očenaša ostvaruju se naše želje, ostvaruju se Božje želje i ostvaruje se nebesko kraljevstvo!
Svaka je od 52 riječi u molitvi Očenaša važna i nosi duboku poruku o kojoj je dobro pojedinačno razmišljati. Evo nekoliko zapažanja o molitvi u cjelini:
Očenaš započinje kratkim uvodnim obraćanjem Bogu, a zatim slijede molitveni zazivi podijeljeni na dva dijela. U prvom dijelu kroz tri prošnje molimo za slavu Božjega imena, dolazak njegova kraljevstva i ostvarenje njegove volje. U drugom dijelu molitve nalaze se četiri prošnje za naš život, da nam Bog providi kruh i sve što nam je potrebno za tijelo i dušu, da nam oprosti grijehe, da nas oslobodi napasti i zaštiti nas od svakoga zla.
Nema, doista, ni jedne ljudske potrebe, brige ili traženja, a da to nije sadržano u Očenašu. Isus nije ništa izostavio iz svoje molitve jer je htio da ju molimo u svako doba, na svakom mjestu i u svakoj prilici.
Sveti Toma Akvinski
Zanimljivo je primijetiti kako u prvom dijelu molitve ponavljamo zamjenicu »tvoj«: ime tvoje, kraljevstvo tvoje, volja tvoja. U drugom pak dijelu ponavljamo zamjenicu »naš«: kruh naš, duge naše, ne uvedi nas, izbavi nas.
Prvo, dakle, molimo za Božje stvari, a tek onda za naše. Mi često molimo tako da nabrajamo ono što želimo od Boga za sebe, a da uopće ne mislimo na ono što Bog želi. Isus nas uči da u molitvi uvijek počnemo od Boga!
Na primjer, kada molimo Očenaš prije jela, prvo ćemo reći neka se sveti ime Očevo, i tek onda moliti za kruh svagdanji. A Bog će potom odgovoriti na molitvu tako da ćemo se mi prvo dobro najesti, i po tome posvetiti njegovo ime.
To je važna pouka. U molitvi Gospodnjoj uvijek prvo tražimo Boga Oca, a potom sve ostalo. Međutim, Bog nas uslišava u našim konkretnim potrebama i tako približava k sebi, kako bismo onda, kada se ispune sve naše druge molitve, stigli i do posljednjega cilja, do potpunoga zajedništva s Bogom.
A. Katanec
