Božje ime doista je sveto i zato ljudima nedokučivo, neizrecivo. Filozofi definiraju svetost kao »transcendentnost«, a to je nešto što je iznad svih ljudskih znanja i iskustava. U Bibliji možemo čitati kako je Bog objavio svoje ime ljudima, no to je ime uvijek bilo opisno: Stvoritelj, Onaj koji jest, Bog Abrahamov, Gospodin nad vojskama i tako dalje. Nemoguće je izreći Božje puno ime i prezime, baš zato što je ono sveto i tu svetost častimo u molitvi Očenaš.
Bog je beskrajno veći od nas, a opet, tako nam je blizu. On je naš Otac. Dijete ne mora zvati svojega oca osobnim imenom, dovoljno je da mu se obrati kao tati. Slično činimo i mi kada se obraćamo Bogu. Možemo se koristiti bilo kojim nazivom: Bog, prijatelj, spasitelj, kralj, gospodar, ali nema ljepšega, prisnijega i uzvišenijega imena od onoga koje nalazimo u Gospodnjoj molitvi: Otac. U tom imenu uviđamo kako se Božja svetost očinski širi na svu njegovu djecu.
Početak Očenaša traži od nas priznavanje svetosti Božjega imena da bismo i mi sami mogli biti zahvaćeni njegovom svetošću. Nismo mi ti koji ćemo Boga posvetiti, nego je on taj koji posvećuje nas. On je svet po svojoj biti. Mi izražavamo želju da Božje ime bude čašćeno i da zavlada prvo u našim srcima, a onda i u svim drugim ljudima.
Pravi smisao ovoga zaziva jest da Božje ime bude sveto u nama, da se oslobodimo težnje za slavom vlastitoga imena i da se posvećujemo u Božjem imenu. Prečesto ljudi žele biti poznati, žele da drugi znaju tko su i da ih obožavaju kao idole, a to vodi u oholost i gubitak samoga sebe, zbog podilaženja drugima. Umjesto o tome kako isticati sami sebe, mi kršćani trudimo se kako bi svojim životom slavili Boga.
Sveti Ciprijan Kartaški
Također, moramo se čuvati od pretjeranoga divljenja i čašćenja ljudi i stvari koje nas privlače. Nekim je ljudima svetinja novac, nekima mobitel ili marka tenisica, nekima poznati nogometaši i glazbenici. Kao vjernici trebamo uvijek iznova preispitivati što nam je sveto i što svojim životom promičemo i častimo.
Kada najveća svetinja našega života postane Bog Otac, kad molitvom slavimo njegovu veličinu i njegova čudesna djela, u nama se proslavlja Božje ime, pa naše vlastito ime dobiva novu vrijednost. Svetim osobama zovemo one u kojima je vidljiva Božja svetost.
Zaziv »Sveti se ime tvoje« blisko je povezan s Božjom zapovijedi »Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!« Božje je ime sveto i ne smije se izgovarati olako, nego uvijek s puno ljubavi i strahopoštovanja.
Zazivajući sveto ime Boga Oca u Gospodnjoj molitvi, mi prihvaćamo dužnost da svetost ostvarujemo u svojem vlastitom životu. Ujedno, osjećamo radost zbog Božje blizine i pridružujemo se svima svetima i anđelima koji na nebu bez prestanka slave Božje sveto ime.
Anđelko Katanec
